Olena: „Ovdje smo pronašli utočište i sigurnost!“

U bijegu iz Ukrajine, obitelj Žurenkov  u našu je zemlju stigla u travnju prošle godine. Smještaj su prvotno pronašli u Novskoj i tih dana nisu puno znali o Hrvatskoj. Njezina obitelj, uključujući kćer Alinu i sina Artema, u izbjeglištvo je otišla samo s jednim koferom. Nisu imali odjeće ni hrane te je bilo potrebno odmah pronaći posao kako bi se uzdržavali. Olena je medicinska sestra, ali zbog jezičnih poteškoća, posao nije mogla pronaći u struci. Stoga se zaposlila u kafiću na željezničkoj stanici u Novskoj. Čak je i Alina putovala svakodnevno vlakom na studij u Zagreb. Zahvaljujući programu razmjene studenata mogla je studirati na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, a kasnije je uspjela pronaći i malenu sobu u Zagrebu kako ne bi svaki dan morala putovati. U međuvremenu se vratila na svoj matični fakultet u Dnjipru.

Olena i Artem u društvu predsjednice Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva Irine Matijević / Compas.hr

Zahvalni za sigurnost i podršku koju su dobili

Unatoč izazovima, Olena i njena obitelj zahvalni su za sigurnost i podršku koju su dobili u Hrvatskoj. Tako su, uz pomoć Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva i Civilne zaštite, uspjeli brzo pronaći smještaj i posao u Lipiku. Smješteni su u privatnom aranžmanu u Starčevićevoj ulici, a Olena sada radi u programu "Zaželi", brinući se za starije žene i povezujući se s njima. Izuzetno je zadovoljna svojim poslom i toplim odnosima koje je uspostavila sa ženama za koje skrbi. Kada je prvi put stigla, suočila se s poteškoćama zbog jezične barijere i kulturnih razlika, ali se ustrajno borila i naposljetku se snašla u našoj sredini.

Iako je Lipik malen grad u usporedbi s Oleninim rodnim gradom Zaporižyam, koji ima milijunsku populaciju i u kojem je čak smještena atomska elektrana, ljubaznost i velikodušnost Lipičana ostavili su veliki utjecaj na Oleninu obitelj. Predsjednica Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva, Irina Matijević, obećala im je sigurnost u Hrvatskoj i svoje je obećanje održala.

Oleninin desetogodišnji sin Artem, koji bi trebao pohađati četvrti razred, trenutno pohađa treći razred osnovne škole u Lipiku i sprijateljio se s razrednim kolegama. Unatoč jezičnoj barijeri, brzo je naučio hrvatski i čak putem online nastave pohađa paralelno ukrajinski program za učenike četvrtih razreda. Olenin suprug je liječnik koji trenutno kao kirurg služi u medicinskom sanitetu na prvoj crti i čuju se tek povremeno.

Tijekom našeg razgovora, Olena je pohvalila zdravstvenu skrb koju imaju kao izbjeglice u Hrvatskoj,  a pohvalila je i podršku koju je dobila od Hrvatskog Crvenog križa i lokalne samouprave. Stvorila je bliske odnose s drugim Ukrajincima koji također žive u Lipiku, ali ona i njezina obitelj najzahvalniji su za dobrodošlicu i potporu koju su pronašli u Hrvatskoj i Lipiku. Artem čak ima kućnog ljubimca, hrčka, koji je postao voljeni član njihova novog doma.

Artem čak ima kućnog ljubimca, hrčka, koji je postao voljeni član njihova novog doma / Compas.hr

Humanitarna crta Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva

U pozadini ove teške životne priče obitelji Žurenkov, provlači se humanitarna crta Udruge ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva i njezine predsjednice. Ne samo da su pružili sigurnost i utočište izbjeglicama iz Ukrajine, već i različite oblike podrške u njihovim svakodnevnim životima. Zgodno je napomenuti i to kako ova vrijedna Udruga promiče kulturu i tradiciju Ukrajine u Hrvatskoj te na taj način također pomaže u integraciji izbjeglica u novom okruženju.