Ratna evakuacija 270 pacijenata iz bolnice u Pakracu predstavljena na međunarodnom kongresu

Kongresu su nazočili predstavnici zemalja srednje, južne i jugoistočne Europe te dr. Judith Shamian, predsjednica Međunarodnog vijeća medicinskih sestara (International Council of Nurses-ICN). Jedno od područja koje je bilo obuhvaćeno na kongresu povijest je sestrinstva - karika koja nedostaje. Uključile su se medicinske sestre s plakatima i prezentacijama vezanim za evakuaciju psihijatrijskih bolesnika 1991. godine, kao i cijelog tadašnjeg Medicinskog centra Pakrac. Na kongresu su sudjelovale Ljerka Švajghart, pomoćnica sanacijskog upravitelja za sestrinstvo, te medicinske sestre koje su sudjelovale u evakuaciji pakračke bolnice 1991. godine odnosno Olivera Zelić, Marica Valentić i Dubravka Tomljanović.

Tekst prezentacije najhumanije akcije u Domovinskom ratu, evakuacije 270 pacijenata iz bolnice u Pakracu koja se odvijala u noćnim satima 29. rujna 1991. godine, prenosimo u cijelosti:

"Pitanje točnog početka rata u Pakracu manje je bitno. Dana 2. ožujka i 19. kolovoza, medicinsko osoblje tadašnjeg Medicinskog Centra Pakrac radno vrijeme provelo je na radnom mjestu uz svoje pacijente. Život smo tada mjerili udarcima granata, ulascima i izlascima iz podruma bez prethodnog oglašavanja sirena. Toliko ljudi skupljenih na jednom mjestu zoru dočekuju u nevjerojatnoj tišini i neizvjesnosti...

Podrumske ruševine grije oko 300 pari preplašenih očiju, osluškujući odjeke granata. Nakon svake detonacije postavlja se isto pitanje: "Da li je bila blizu??" Sve do tog nemilog 24. rujna, život u podrumu je funkcionirao koliko toliko. Toga dana u 11:50 h, počinje nemilosrdni tenkovski napad. Paralelno s bitkom za grad započinje i bitka za evakuaciju bolnice. Projektili padaju posvuda, bez razlike na civilne i vojne ciljeve, jedini cilj je 270 psihijatrijskih bolesnika i medicinsko osoblje. Bez struje i vode, a nekoliko dana i bez hrane živimo u nadi za skorašnji spas. Svaka 3-4 sata palimo mali tranzistor ne bi li čuli napokon neku dobru vijest za nas. Napokon, Međunarodni Crveni križ dolazi!!! Nastavljamo s osluškivanjem vijesti ovoga puta punih nade za spas. I onda, šok!!! Međunarodni Crveni križ zaustavljen u Kukunjevcu te se sa svojim ranjenicima vraćaju natrag. Vraćaju se misli na teške dane boravka u podrumu, bez struje, vode, hrane te kako opet ispočetka prolaziti kroz isto...

Odjednorn, pojavljuje se svjetlo na kraju tunela, svjetlo u liku gospodina Đorđa Gunjevića. Pojavljuje se s pismom u ruci, s planom evakuacije svih bolesnika i djelatnika Medicinskog Centra. U miru i tišini, 29. rujna od 20-23h odvijala se evakuacija najtežih bolesnika. Bili su to najduži i najneizvjesniji sati u našim životima. Nakon mjesec i pola dana provedenih u podrumima Centra, svih 270 pacijenata i 20  medicinskih djelatnika uspješno je evakuirano, a sve zahvaljujući borbi i trudu upornih građana grada Pakraca, djelatnika bolnice itd....

Stoga, veliko hvala dr. Nikoli Zeliću, dr. Krešimiru Vidoviću, dr. Zdravku Majeru, med. sestrama Katici Bergman, Mariji Hajdi, Oliveri Zelić, Marici Valentić, Ljiljani Bažant, Mirjani Ljevaković, Miri Mamuli, Zdenki Biljan, Duji Ristić, te med. tehničarima Tomislavu Bergmanu, Ivanu Benhardu, Goranu Jakšiću, Vinku Novincu, Ivanu Joviću, Milanu Belobrajdiću i Fikretu Kahrimanoviću!

Sastavili: sudionici evakuacije psihijatrije"