Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća te mimohodom od Rakovog Potoka do kapelice Male Gospe, u Kusonjama pokraj Pakraca održano je spomen-okupljanje u znak sjećanja na dvadesetoricu pripadnika A satnije 105. brigade Hrvatske vojske iz Bjelovara. Bjelovarski branitelji izgubili su živote na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1991. godine, kada su upali u zasjedu neprijateljskih postrojbi. Istodobno je odana počast i trojici njihovih suboraca koji su na istom mjestu poginuli 1993. godine od posljedica eksplozije podmetnute mine tijekom tadašnjeg komemorativnog skupa.

Komemorativni program započeo je okupljanjem kod spomen-obilježja Rakov Potok, gdje su položeni prvi vijenci, a molitveni dio predvodio je požeški biskup msgr. Ivo Martinović. Sudionici su potom u tradicionalnom "Mimohodu istine" krenuli prema kapelici Male Gospe u Kusonjama, mjestu središnjeg dijela komemoracije.
Ispred same kapelice počast su najprije odali članovi obitelji stradalih hrvatskih vitezova. U ime državnog vrha žrtvama poginulih poklonili su se izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade Republike Hrvatske — saborski zastupnik te čelnik HVIDR-e Josip Đakić, saborska zastupnica Anamarija Blažević te državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Zlatan Bašić, dok je Ministarstvo obrane predstavljao Slavko Matijević, voditelj Područnog odjela za poslove obrane Požega.
Službena izaslanstva lokalnih i regionalnih vlasti predvodili su bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić te požeško-slavonska županica Antonija Jozić. Događaju su prisustvovali i gradonačelnik Pakraca Tomislav Novinc, zamjenik bjelovarskog gradonačelnika Igor Brajdić, kao i predstavnici pakračkog Braniteljskog centra te Doma hrvatskih veterana iz Lipika.
Uz vojne i policijske delegacije, cvijeće su položili te svijeće zapalili preživjeli suborci i članovi mnogobrojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Službeni dio programa zaključen je prigodnim obraćanjima prisutnih uzvanika i svetom misom zadušnicom.

U ime Kluba veterana A satnije potresno se obratio Bjelovarčanin Perica Drmić, ne skrivajući tugu i ponos zbog suboraca koji su tragično stradali. Zapitao se kakva je to pomračena svijest mogla počiniti takav zločin nad ranjenim vojnicima koji u tom trenutku više nisu imali nikakva izlaza. Naglasio je kako je to jedan od najtežih udaraca za njihovu postrojbu, osobito jer mnogi suborci nisu mogli ni na posljednji ispraćaj poginulih jer su istovremeno držali prve linije obrane u istočnoj Slavoniji.
Drmić je istaknuo da je dostojanstvo hrvatskog vojnika ipak bilo jače od neprijateljskog oružja, podsjetivši kako ga kroz sve okolnosti vode četiri vrline: odlučnost u ratu, prkos u teškim trenucima, velikodušnost u pobjedi te dobra volja u miru. Poručio je da stradali ratnici nisu izgubljeni sve dok živi uspomena na njih te da je borba protiv zaborava ujedno i borba za našu budućnost. Govor je zaključio porukom suborcima da hrvatski ratnici ne umiru, nego samo odlaze na vječnu stražu.
Požeško-slavonska županica Antonija Jozić podsjetila je na neravnopravne uvjete u kojima se šačica mladih hrvatskih branitelja u Kusonjama suprotstavila daleko brojnijem i opremljenijem neprijatelju. Naglasila je da su se u jednoj kući borili do posljednjeg metka, odbijajući se povući jer nisu htjeli ostaviti svoje ranjene suborce. Upravo ta spremnost na žrtvovanje jednih za druge oslikava stvarni karakter hrvatskog branitelja, zahvaljujući kojemu Hrvatska danas postoji.
Županica se osvrnula i na brutalni zločin nakon predaje, pokušaj sakrivanja tijela u masovnoj grobnici na Rakovom Potoku te minski napad na suborce dvije godine poslije. Istaknula je kako ti događaji jasno govore o prirodi agresije, ali i o nesalomljivom duhu onih koji su branili domovinu, naglasivši da današnja slobodna i suverena Hrvatska nije nastala pregovorima ni pukom srećom. Zaključila je kako ostaje trajna obveza glasno širiti istinu o Kusonjama, jasno razlikovati agresora od žrtve, brinuti se o obiteljima stradalih, neumorno tragati za nestalima te odgajati nove naraštaje u svijesti o visokoj cijeni plaćenoj za slobodnu državu.

Izaslanik predsjednika hrvatske Vlade te ministra hrvatskih branitelja Zlatan Bašić naglasio je da su branitelji u najtežim trenucima borbe posjedovali snagu koja je nadmašivala sve materijalne nedostatke. Istaknuo je kako u to vrijeme nisu uživali u sigurnosti, premoći na terenu niti opremljenosti kakvu danas uzimamo zdravo za gotovo. Umjesto toga, vodili su ih neustrašivost, međusobna povezanost te nepokolebljiva vjera u slobodnu Hrvatsku, zbog čega su Kusonje postale trajan simbol hrvatske hrabrosti. Bašić je poručio da protok godina ne smanjuje težinu gubitka te je izrazio duboku zahvalnost obiteljima stradalih, istaknuvši kako će imena poginulih vitezova ostati trajno upisana u povijest domovine.
Saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Josip Đakić istaknuo je važnost očuvanja uspomena na tragediju Kusonja, upozorivši na potrebu za stalnim oprezom kako se slični zločini ne bi ponovili. Posebno je naglasio gorčinu zbog izostanka diplomatskog napretka u rasvjetljavanju sudbina još uvijek nestalih branitelja i civila za kojima se neumorno traga.
Osvrnuvši se na aktualna društvena i politička zbivanja u okruženju, Đakić je napomenuo kako pojedini potezi u susjedstvu jasno pokazuju da se namjere pojedinaca nisu promijenile. Svoj je govor zaključio porukom i vjerom da će svi odgovorni za počinjena zvjerstva odgovarati pred licem pravde.
Po završetku službenih obraćanja, misu zadušnicu predvodio je bjelovarsko-križevački biskup msgr. Vjekoslav Huzjak. U sklopu spomen-programa održana je i memorijalna biciklistička karavana od Bjelovara do Kusonja u organizaciji Kluba veterana A satnije Bjelovar. U vožnji su sudjelovali i članovi atletskih te maratonskih udruga "Heroji ne umiru" iz Sisačko-moslavačke županije, "Glasnici istine" iz Virovitičko-podravske županije te Atletskog kluba Borik iz Bjelovara, koji su sportskim prolaskom dionice odali počast stradalim herojima.