Na krovu Prenja (2155 m)

Planinari su iz Lipika krenuli u ponedjeljak ujutro u 4 sata. Prvog dana, odabrali su prolazak stazom oko kanjona Dive Grabovice na Čvrsnici. Kanjon Dive Grabovice usječen je oko sedam kilometara u masiv Čvrsnice, i ubraja se u najljepše hercegovačke kanjone. Početak kanjona nalazi se oko 35 km sjeverno od Mostara, na mjestu gdje se litice Čvrsnice obaraju u kanjon Neretve, a kanjon završava stijenom Velikog Kuka, koja sa svojih 1350 m visine predstavlja najvišu stijenu na Balkanu. Na polazište kružne staze 4,5 km iznad HE Grabovica na Neretvi ispred zaseoka Diva Grabovica su stigli u 9:30 sati. 

Oko kanjona Dive Grabovice prošli su trasom Visokogorske hercegovačke transverzale duž koje se nalaze tri planinarska skloništa uz vidikovce te nekoliko izvora pitke vode. Poslije dva izvora stigli su do prvog skloništa Žlijeb na kojem se ubrzano odvijaju radovi obnove i uređenja. Od Žlijeba na 1092 m krenuli su do najviše točke, skloništa Tise na 1380 m, koje je poprilično zapušteno, a nalazi se na početku uspona Strmenicom do Hajdučkih vrata. Od skloništa Tise počeli su se spuštati prema drugoj strani kanjona te su na nekoliko mjesto prešli preko presušenog korita Dive Grabovice i njezinih pritoka. Konačno su se spustili do trećeg skloništa, bivka Žiško na 680 m, pri čemu je završni silazak bio prilično strm i osiguran sajlama. Od bivka pod Velikim kukom niz blagu padinu i kroz bukovu šumu spustili su se na dno kanjona i makadamskom cestom nastavili do auta.

Oko 17 sati nastavili su vožnju prema prijevoju Rujišta između Prenja i Veleža. Nakon dolaska ispred planinarske kuće na Rujištima, 1050 m, pripremaju stvari i opskrbljuju se vodom te su oko 19:20 sati bili spremni za polazak prema prenoćištu na Bijelim vodama. Ova šetnja od oko 4 km trajala je 2 i pol sata. Na pola puta ih je sustigao mrak  te su izvadili čeone svjetiljke iz ruksaka i nastavili pod njihovim svijetlom. Do planinarske kuće na Bijelim vodama su stigli oko 21:50 sati, malo duže nego što je predviđeno za tu dionicu. Tamo ih je dočekao domar i veselo društvo koje je sljedećeg dana planiralo ići do skloništa Jezerce. Nakon večere i druženja odlaze na počinak oko 23 sata.

Sljedećeg dana uspijevaju se probuditi prije 5 sati. Do pola 6 sati su već spremni i kreću prema Zelenoj glavi (2155 m) udaljenoj gotovo 8 kilometara. Do 10 sati su već bili na vrhu gdje prave pauzu za obrok te se dive pogledima i fotografiraju. Nakon vrha pola skupine odlazi istim putem preko Bijelih voda do Rujišta po auto, a pola skupine se spušta preko skloništa Jezerce u konjičku Bijelu iznad Konjica. Kod planinarskog skloništa Jezerce polovina skupine se ponovno susreće s raspjevanim društvom iz Bijelih voda koja je tada stiglo do Jezerca. Ponovno se svi sastaju na sredini konjičke Bijele te prije polaska za Lipik staju u Konjicu radi predaha.