Mir je proces koji se gradi, a da bi se nešto gradilo moramo imati složne ruke

Ovom su prigodom organizatori istaknuli kako takozvana mirovna perspektiva gledanja na rat i poraće, nije nikada popularna. Međutim, ima trenutaka kada smo ju spremni saslušati, ponekad i poslušati. U Pakracu je, po mnogima, započeo Domovinski rat 1991. godine, no isto tako, po mnogima je započeo i prvi pravi mirovni rad na prostorima bivše SFRJ i to dolaskom “plavih kaciga”, odnosno mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, ali i posvećenih pojedinaca poput Šveđanina Gerarda Fischera i Nizozemca Wama Kata.

Nakon oslobađanja Pakraca 1995. godine održala se i danas slabo poznata, a opet, pionirski važna konferencija o pomirenju, da bi te iste godine, kako su naglasili organizatori ove konferencije, iz Pakraca krenula i domaća MIRamiDA na svoj put po ratom zahvaćenim područjima sve do Ukrajine.

Nakon Knina i Grubora, možemo li reći da se pomirenje, u svoj složenosti koliko i neophodnosti, vraća na dnevni red? Koliko shvaćamo, a koliko smo spremni da pomirenje ne čine samo geste i vidljive aktivnosti već zahtjeva duboke promjene našeg odnosa prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Svjesni vlastite nevažnosti koja u ovoj osjetljivoj, a prevažnoj tematici može biti prednost, ova mirovna konferencija u Pakracu posvećena je upravo perspektivama pomirenja. Naravno, uz uvažavanje svih prisutnih, posvećenih nenasilju, okrenutih miru i poštivanju svih oblika života te shvaćajući da je zajednički neprijatelj svima isti – nasilje. Stoga je  ova konferencija ponudila razgovor s elementima svega navedenog, zainteresiranih ljudi i institucija, koji su spremni saslušati i aktivno sudjelovati.  Pomirenje je i cilj i proces, garancija da se nasilje neće ponoviti i da su svi uzroci rata otklonjeni.

“Svjesni smo težine zadatka jer na njemu radimo skoro tri desetljeća, zabrinuti smo jer je ono nestalo iz politike već niz godina, a obradovani smo vraćanjem u žižu javnosti ovoga ljeta.”

Volonterski kamp ove godine, zbog epidemije virusa Covid-19, nije održan, međutim, ovo su izjave koje su netom prije konferencije dali jedni od ključnih sudionika.

“Pakrac ima tradiciju mirovnog volonterstva od ranih devedesetih, a mnogi ga pamte po ružnim stvarima i ratu. Međutim, prvi pravi mirovni napori na prostorima bivše Jugoslavije su napravljeni u Pakracu. Mi nastojimo  na toj tradiciji svake godine to obnavljati kroz rad s mladima i kroz razgovore u zajednici, a izbjegavajući bilo kakve površne slike. Trebamo razgovarati o teškim stvarima poštujući jedni druge i nadam se da ćemo kao i dosad uspjeti poslušati jedni druge i stvoriti prostor podrške i povjerenja. Još uvijek postoji nepotrebni jaz između niza državnih institucija i napora civilnog društva, ali prostora za suradnju svakako ima.” - Goran Božičević, bivši voditelj volonterskog projekta Pakrac od 1993. do 1995., voditelj udruge MIRamiDA

"Ovo je prva godina da zbog epidemije korona virusa nema volonterskog kampa unatoč tradiciji i kontinuitetu. U situaciji u kojoj se nalazimo zadovoljni smo da smo uspjeli organizirati konferenciju u ovim malim gabaritima. Kontinuitet je važan nama koji godinama radimo na izgradnji mira i premda ove godine kampa nema dobili smo pisma podrške bivših volontera koji su podržali ovu ideju s nadom da će se ona nastaviti u svojem normalnom tijeku već sljedeće godine na području gradova Lipika i Pakraca. Iskustva jesu sjajna, međutim ima jedan problem. Kad bi sad izašli među ljude i upitali ih za volonterski projekt Pakrac i mirovne konferencije, ne vjerujem da bi od deset jadan znao nešto. S jedne strane je ta nekakva letargija zajednice da ne želi valorizirati i nešto što je dobro sebi uzeti kao zasluge, a s druge strane sreća je da ima nas tvrdoglavih volontera, odnosno aktivista i aktivistica koji žele raditi nešto za što smatramo da je od izuzetne važnosti. Više se o ovom kampu zna u Zagrebu, Osijeku Splitu ili inozemstvu nego što se zna u ovim manjim sredinama. Poruka s ovogodišnje konferencije – Mir je proces koji se gradi, a da bi se nešto gradilo moramo imati složne ruke te minimum konsenzusa i dobre volje." - Mirjana Bilopavlović, voditeljica udruge Delfin

"Gradu Pakracu je bitno da živi to jedno veliko sjećanje na rad volontera koji su  tijekom rata radili i na pomirenju između zaraćenih strana, a sada u Pakracu imamo jednu normalnu situaciju i želimo ovakvim događajima zajednički raditi na ostanku takve situacije. Mir među ljudima i kvalitetan zajednički život – da svi ljudi imaju struju, da svi ljudi imaju vodu, odnosno jednake uvjete života na ovom području jedna je od poruka ove konferencije." - Nikola Ivanović, zamjenik pakračke gradonačelnice iz redova srpske nacionalne manjine

"Vjerujem da se klima mijenja i da s ovom vladom RH idemo korak prema budućnosti. Ne stvaramo revoluciju velikih promjena, ali uz sustavan rad, uz korake naprijed, uz dijalog i podržavanje ovakvih malih konferencija na kojima ljudi mogu razgovarati o svojim iskustvima rata, osobnih patnji i nevinih žrtava - time stvaramo dobro okruženje, dobru atmosferu u društvu i to je ono što želimo postići u ovom mandatu." - Boris Milošević, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske.