Đuro Mesić napisao knjigu o razminiranju što uključuje požeški i pakračko-lipički kraj

-Do sada sam izdao 6 knjiga: obiteljsku, nogometnu i četiri rodoslovne monografije, a svaka od njih  protkana je ljubavlju prema prijateljima i predcima. Ova mi je posebno draga jer me vraća u životno najbolje godine, 30-tak godina unazad i podsjeća na doprinos čišćenja Lijepe Naše od mina.

Za vrijeme Domovinskog rata „branio sam boje“ grada Požege, kao član Interventne postrojbe,  diljem Lijepe Naše – kaže nam Đuro Mesić koji je na području Požeško-slavonske županije  sudjelovao pri  razminiranju dijela prostora općine Velika, Kamenske, Zvečeva, na Psunju, pakračkog i lipičkog prostora. 

Ideja za ovu knjigu stara je petnaestak godina, a urednik Stipe Bilić je dao svoj doprinos njenom sadržaju, te ohrabrio Mesića da je objavi.

-Malo se govori o zaslugama pirotehničara na obnovi dobara i povratku prognanih. Premalo se zna o njihovom „ratu” za svoja prava. Pirotehničari to svakako zaslužuju! Zapisao sam netipična ratna zbivanja te poratno humano oslobađanje prostora od mina. Proživio sam mnoge neobične dogodovštine, otkrio romantične prizore usred okrutne stvarnosti, uživao u prirodnim ljepotama naše domovine na dotada, zbog rata i mina, nepristupačnim prostorima – ističe Mesić dodajući da u  zapisima iznosi svoju istinu i viđenje pojedinih događaja. Cilj mu je bio prikazati hrabrost, žrtvu i odlučnost tih ljudi u surovoj zbilji svih ovih okolnosti i godina.

-Vodila me iskrena želja da zabilježim sve meni poznato i dostupno o tim događajima, kako bih ih sačuvao od zaborava. Danas, u vremenu naprednih tehnologija i organiziranosti sustava, možda su drugačija razmišljanja i drugačije se gleda na javno napisano i izgovoreno, a put do danas bio je težak i dug – zaključuje autor knjige uz želja da ona ostane podsjetnik tog putovanja, na stvarna ratna i poratna događanja i iskustva kolega pirotehničara čije su zasluge u obrani domovine, poratnoj obnovi i povratku života na minirana područja često marginalizirane.

Izlazak iz umirovljeničkog mira na vjetrometinu tiskane riječi, osim kritike ili pohvale, možda bude poticaj da se nekadašnje ideje o zajedničkom spomeniku poginulim pirotehničarima i ostvare, poručuje na kraju i dodaje da stradalnici sigurno zaslužuju biti u vječnosti jednakopravno sa svima poginulim braniteljima. Bili su mu snaga i poticaj i posvećuje njima.