

Može li istarski primjer ruralnog razvoja poslužiti Slavoniji? Mogu li OPG-ovi s područja Vodnjana biti primjer razvoju OPG-ova s područja Lipika, Pakraca i Novske? Na ta pitanja, kao i izazovi s kojima se susreću Istrijani ruralnog područja, odgovore je tražilo petnaestak članova LAG-a Zeleni trokut koji su proteklog tjedna 4. i 5. prosinca boravili u Istri u okolici Vodnjana.

Istina, Istra nije doživjela ratna stradanja, ali na to se ne trebamo više vaditi. Da je geostrateški položaj Istre znatno povoljniji nego položaj Slavonije, o tome bi se već moglo razgovarati. Gosti iz Italije, susjedne Slovenije i Austrije, Njemačke i drugih zemalja EU, Istru danas vide kao poželjnu destinaciju za odmor pri čemu blizina mora nije bitna, a osim toga ti gosti većinom su imućniji nego gosti iz nama susjedne Mađarske i BiH. No, u obilasku tamošnjih gospodarstvenika vidjelo se kroz razgovor da je upravo jasna vizija, upornost i vjera u ono gdje se želi stići ključna za uspjeh.
Prvo istraživanje agroturizma započelo je na konjičkom ranču „Barba Tone“ gdje nas je dočekao vlasnik Zoran Uravić. „U Istri tako, imamo lijepu poziciju da nam je blizu Slovenija, Italija i Austrija i onda gosti slučajno prolaze pa se zaustave šta je je tako da ja ništa ne radim.“, kroz šalu je priču započeo Zoran rekavši da se za goste svatko mora sam pobrinuti da nam neće u tome pomoći niti Županija, Grad ili netko treći. Nakon još par „gluposti“ kojima je objašnjavao sebe u ulozi „lokalnog šerifa“ koji je nebrojeno puta išao „glavom kroz zid“ ugasio sam diktafon, a ipak, Zoranova priča ispostavila se na kraju zanimljivom i poučnom. Vlasnik je Wolfa, konja koji je u konjičkoj disciplini Endurance osvojio sve što se osvojiti moglo i ovaj najtrofejniji hrvatski konj mamac je za turiste, mamac je i „štala za goste“ izgrađena putem IPARD programa, sufinancirana sa 70 tisuća eura gdje će turist platiti noćenje konja 90 eura. Uz to Zoran u ponudi ima desetak programa jahanja, od čega je možda najzanimljivije da tri puta tjedno u sezoni vodi turu od dvadesetak ljudi na 15-ak kilometarski put jahanja i kupanja s konjima u moru po cijeni od 600 kuna po osobi. Njegovu školu jahanja pohađa preko sezone i 150 djece, a suradnju s ostalim OPG-ovima na segmentu smještaja i ugostiteljske ponude istaknut će kao bitnu. „Ne treba gledati samo sebe i biti ne suradnje“, reći će Zoran koji puni restorane i smještajne kapacitete okolnih OPG-ova svojim gostima, a dobrobit svima donosi se pod zajedničkim nazivnikom konjičkog turizma.
Vodnjan je gradić u južnom dijelu Istre koji broji malo preko šest tisuća stanovnika, nalazi se sedam kilometara od mora, oko 12 kilometara od Pule. Ovo se smatra već unutrašnjosti i ako ideš na more s obitelji nećeš ići u Vodnjan nego negdje priobalno. Ipak, tako razmišljamo mi u Hrvatskoj, no ne i stranci koji za odmor prevale šest stotina kilometara dug put da bi odsjeli u luksuznoj vili s privatnim bazenom udaljenoj nekoliko kilometara od mora. Posjetili smo jednu takvu, vlasnici obitelj Grubešić čija kuća za odmor s četiri zvjezdice je također financirana djelomice iz IPARDA putem mjere 302. Kuća, čiji je kapacitet 14 kreveta u 6 soba, iznajmljuje se u cijelosti 400 eura po danu u sezoni minimalno sedam dana i samo je jedna u nizu ovakvih vila koje su u ponudi Istre i Vodnjana. Sezona ovdje traje oko četiri mjeseca.
I Zoran Uravić i Vesna i Anton Grubešić svoje goste nalaze većim dijelom putem vlastitih internet stranica i oglašavanjem putem stranih agencija koje im nalaze klijente. Sutra ćemo vas provesti kroz kažune, malene kamene kućice kojih samo na području Vodnjana ima oko 3 tisuće, otići ćemo u proizvodnju maslinovog ulja i nasade maslina, obići ćemo jednog medara koji je svima prodao svoje kobasice, vinski podrum i pršutanu gdje ćemo napokon narezati nešto pod 45. Do tad uživajte u FOTOGALERIJI posjeta Istri.
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.