Glazba i sviranje olakšavaju Denisu život s neizlječivom bolesti

Denis Major ima 44 godine i živi u Pakracu s umirovljenom majkom Šteficom te nećacima Matejom(18) i Rebekom(13). Nakon završetka srednje škole radio je 17 godina, a najviše u staklani u Lipiku. No, prije četiri godine dijagnosticirana mu je Huntingtonova horea, nasljedna bolest u kojoj ljudi u srednjoj životnoj dobi počinju imati povremene trzaje ili grčeve i postepeno gube moždane stanice što napreduje do ponavljajućih nekontroliranih pokreta (horea i atetoze) i duševnog pogoršanja. Bolest je neizlječiva s progresivnim karakterom. Njegovoj sestri Danijeli, udanoj Varešak te majci Mateja i Rebeke, u 25. godini života javili su se simptomi iste bolesti te je umrla 2012. godine nakon osam godina života s teškom bolesti pri čemu posljednje četiri nije mogla živjeti bez tuđe pomoći.

Denis i njegova majka Štefica tijekom razgovora ispričali su Galku, Štor, Sudetiću i Papiću kako mu je dijagnoza postavljena u KBC Rebro u Zagrebu gdje je bio hospitaliziran 10 dana. Tamošnji liječnici preporučili su mu uzimanje lijeka Haldol. Međutim, nakon teškog iskustva koje je obitelj doživjela nakon što je njegovoj sestri Danijeli dijagnosticirana bolest koja je primala terapiju Haldola što je uzrokovao ukočenost cijelog tijela i dezorijentiranost znali su kako će taj lijek imati iste nuspojave i kod njega. Denisova sestrična iz Zagreba saznala je za lijekove globalnog proizvođača Amway i Denis se obratio privatnoj liječničkoj ordinaciji zagrebačke liječnice Srđane Divković koja mu je preporučila korištenje alternativnih pripravaka tog proizvođača. Otkako koristi terapiju vitaminskih pripravaka Amwaya koje sam naručuje bolest ne napreduje, a Denis, kako sam kaže, za to vrijeme nije prebolio ni gripu, ni prehladu zbog vitamina C koji je sastavni dio terapije.

-Sada svaka tri mjeseca ide na preglede kod zagrebačke liječnice Srđane Divković koja mu je propisala ovu terapiju umjesto Haldola i zadovoljni su, ispričali su Denis i njegova majka Štefica.

Simptome bolesti primijetio je prvi put prije četiri godine na poslu kad je trebao zapisivati i vidio da ne može držati olovku pa je odmah posumnjao na istu bolest koju je imala njegova sestra. Već su prošle dvije godine otkako ne radi, a u veljači ove godine počeo je dobivati mirovinu od 1594 kune koja ne može biti veća zbog malog radnog staža.

Kako uslijed redovitog uzimanja lijekova koji mjesečno koštaju više od 2000 kuna ne osjeća pogoršanje bolesti još uvijek vozi auto i svira klavijature, jedino mu nedostaje snage u rukama za neke poslove. Uz majku Šteficu vodi brigu od djeci sestre Danijele, nećacima Mateju i Rebeki koji s njima žive u Pakracu. -Njihov otac ponovno se oženio i preselio u Apatin gdje živi i radi, a zajedno idemo tamo u posjetu gdje stignemo za tri sata vožnje uz stanku za odmor, ispričao je Denis koji vozi Mateja i Rebeku u posjetu kod oca.

-Matej je nadaren za računala te je sada dobio posao u Optimi Telekomu, ponosna na unuka ispričala je Štefica.

Majka Štefica na kraju razgovora zaključila je kako unatoč teškoj situaciji i svemu ipak misle pozitivno i nadaju se najboljemu svakog dana.

-Glazba me drži u životu, samo sjednem za klavijature i sviram, rekao je Denis.  

Cijela četveročlana obitelj živi od Denisove mirovine od 1594 kuna i još manje mirovine koju prima njegova majka Štefica, a otkako je bolestan nabavka mjesečne doze lijekova koja košta više od 2000 kuna budući da ih ne pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje iscrpili su sve njihove mogućnosti financiranja. Stoga su otpočetka listopada građani Pakraca i Lipika u nekoliko navrata već prikupljali pomoć za Majorove kako bi Denis mogao nastaviti uzimati te lijekove. U prikupljanju sredstava za liječenje može pomoći bilo tko i uplatom na račun: HR05 2340009 3205731217 (primatelj: Denis Major).

Istog dana, 30. listopada, nakon posjete obitelji Major u Pakracu radnici Lipik GLASA-a Željko Galko, Mirjana Štor, Davor Sudetić i Igor Papić povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana obišli su posljednje počivalište njihovog iznenada preminulog kolege Igora Džolića na groblju u Lipiku te položili cvjetni aranžman i zapalili lampion, a cvjetni aranžman su položili i kod spomen-ploče u krugu lipičke staklane za poginule radnike staklane u Domovinskom ratu.