Upit2
Lipik banner
Upit1
Izložba Planeta boli i radosti

Umjetnost lakše prodire u ljudska srca

11.04.2015. 14:15 | 1286 pregleda | Lifestyle

„Vjerojatno postoji 7 milijardi iskustava boli i vjerojatno postoji 7 milijardi iskustava radosti, ali nekako se čini da smo u boli usamljeni. Bol pogađa nas sve, ali kao da se bol drugih na neki način nas ne tiče. U radosti lakše sudjelujemo. Ovom izložbom pokušat ćemo prikazati ono što je, kako bi u mom kraju rekli, „šaka suza i vrića smilja“, odnosno što je ljudski život.“, rekao dr.med. Goran Sarajlić, predsjednik Palijativnog tima „LiPa“, prilikom otvorenja izložbe „Planeta boli i radosti“ 10. travnja u Muzeju grada Pakraca povodom Dana preventive 2015. u sklopu projekta „Gea oprosti“.

Piše:
Antun Ciglenečki

Ovu izložbu nazvali smo „Planeta boli i radosti“ jer je jedan dio posvećen boli, a drugi dio posvećen radosti. Izuzetno mi je drago što je došlo do sinergije između medicine i umjetnosti. Svi znamo kako su najveća dijela likovne umjetnosti nastala ili u boli, ili u radosti, tako da je to vrlo zanimljiva tema.“, rekla je predstavnica domaćina izložbe Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja grada Pakraca, predstavivši ostale sudionike koji dali doprinos u ostvarenju izložbe. Predstavnike Instituta za kulturu zdravlja iz Zagreba prof.dr.sc. Veljka Đorđevića, psihijatra te profesora na Medicinskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, i doc.dr.sc. Marijanu Braš, profesoricu na Medicinskom fakultetu. Studente s likovne akademije koji su izložili svoje radove u prvom dijelu na temu „Umjetnost i depresija“ predstavljao je na otvorenju student četvrte godine kiparstva Vlatko Šagud. Za drugi dio izložbe na temu radosti zaslužne su ravnateljice dječjih vrtića iz Pakraca i Lipika, Višnja Klobučar i Tatjana Benković, te ponajprije djeca iz vrtića koja su radove izradili.

Počnimo živjeti tako da je čovjek čovjeku lijek

O razlogu zbog kojeg su se odlučili na postavljanje ove izložbe s interdisciplinarnog stajališta govorio je profesor na Medicinskom fakultetu i predavač predmeta „Mozak, um i umjetnost od neurona do zajednice“ studentima Akademije likovnih umjetnosti psihijatar Veljko Đorđević. „U eri bez zaraznih bolesti i u vrijeme kad u 21. stoljeću caruje depresija, rasčovječenost i udaljenost čovjeka od čovjeka, ono što je najbitnije je da mi liječnici povezujemo ljude. Povežemo ljude kroz dobrotu, kroz tzv. „kulturu zdravlja“, a mi liječnici, nažalost, živimo zbog bolesti i usudio bih se reći u kulturi bolesti. U 21. stoljeću dominiraju depresija i maligne bolesti, čitav niz bolesti od kojih ljudi umiru, a mi kao da smo rasčovječeni, kao da nas ne zanima smrt drugih osoba.“, rekao je prof.dr.sc. Đorđević predstavivši djelovanje Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) kojeg su pokrenuli prije pet godina pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Za uzor u svom radu i djelovanju odabrali su patera Antuna Cveka. „Čovjeka koji je više od 40 godina u svojoj udruzi „Kap dobrote“ obilazio sirotinju i bolesne pomažući im. Na tragu onoga što je radio pater Cvek i na tragu toga da studente medicine naučimo kako je danas u medicini važniji odnos čovjeka prema čovjeku nego što su bitne mašine, pretrage i neka nova tehnologija. Učinili smo taj iskorak radi toga što tehnologija u 21. stoljeću treba služiti čovjeku, a ne čovjek tehnologiji.“, rekao je prof.dr.sc. Đorđević. „Živjeti u 21. stoljeću možemo samo ako se okrenemo kulturi zdravlja. Kulturi zdravlja neće nas dovesti profesionalci. Dovest ćemo se svi zajedno, a na nama profesionalcima je da pružimo ruku, otvorimo put i pokažemo putokaz. Onda ćemo nastaviti svi zajedno. I ono što je najvažnije, moramo se udružiti, moramo prestati praviti barijere, ne možemo djelovati unutar svoje discipline nego samo interdisciplinarno, čovjek uz čovjeka možemo učiniti puno. Počnimo živjeti tako da je čovjek čovjeku lijek.“, zaključio je prof. dr.sc. Đorđević.

Ne možemo suditi ljudima jesu li proživjeli veću ili manju bol

Radove studenata s kiparskog i nastavničkog odsjeka likovne akademije na otvorenju je predstavio student Vlatko Šagud koji je tri godine studirao animirani film i kao volonter se uključio u rad CEPAMET-a. „Zato što umjetnici ne stvaraju jer im je to zabavno, jer im je gušt slikati, kipariti… To je njihov poziv, njihova unutarnja potreba, oni sami proživljavaju ludilo. Nijedan umjetnik nije normalna osoba.“, objasnio je Šagud zašto umjetnici izabiru depresivne teme za svoja djela.

O boli i depresiji kao inspiraciji za stvaranje rekao je kako su ljudi od svog prvog trenutka života upoznati s osjećajem boli. „Ne možemo suditi ljudima, o tome jesu li proživjeli veću ili manju bol, intenzivniju ili benigniju.“, rekao je Šagud dodavši kako je jako egoistično ako jedna osoba procjenjuje koliko je drugoj teško. „Osobno ne znam kako je to kad netko ima rak ili kada je nekome umro netko od njegovih bližnji, ali znam kako je to kad imate slomljeno srce. Zašto ulaziti u metafore s umjetničkim djelima. Zato što je to najbolji način da se prodre do ljudskog srca, da se još intenzivnije mogu proživjeti te emocije.“, zaključio je Šagud.

Predstavljen projekt „Na prvoj crti zdravlja“: Branitelji umiru s prosječnom dobi nižom od 50,9 godina

Marijana Braš predstavila je projekt Medicinskog fakulteta i Instituta za kulturu zdravlja pokrenut prije mjesec i pol dana pod nazivom „Na prvoj crti zdravlja“. „To je projekt koji je okrenut prema zdravlju svih stradalnika Domovinskog rata, branitelja i članova njihovih obitelji. U tom projektu osim nas sudjeluje niz udruga, a cilj nam je istraživati povezanost između rata i zdravlja odnosno bolesti te otvarati savjetovališta i klubove kojih već nekoliko djeluju u Zagrebu.“, rekla je Braš dodavši kako se nada kako će s Palijativnim timom „LiPa“ surađivati i u ovim programima skrbi za veterane te članove njihovih obitelji. „Podaci su nam jako porazni jer je samo do 2010. godine umrlo oko 35.000 branitelja s prosječnom dobi od 50,9 godina. Od tada brojke su još puno gore što je gorući problem naše zemlje.“, navela je Braš te pozvala da se ova izložba nakon Pakraca postavi u Institutu za kulturu zdravlja na Kvaternikovom trgu u Zagrebu, uključujući radove djece iz vrtića kojima je bila posebno oduševljena.

Izložbu je otvorio gradonačelnik Pakraca Davor Huška koji je bio u pratnji dožupana Požeško-slavonskog Ferdinanda Trohe i dogradonačelnice Pakraca Anamarije Blažević. „Ovo je u biti slika našeg grada. Ono što kaže mladi umjetnik da umjetnici nisu normalni, mogu se nadovezati na to da nitko normalan se ne bi vratio u Pakrac i Lipik poslije Domovinskog rata, poslije svega onog što se ovdje događalo. Ipak velik broj naših sugrađana se vratio, veliki broj živi i radi ovdje u Pakracu uz manje ili veće probleme, nažalost velik broj ne radi što su problemi kojima se i mi gradskoj upravi bavimo 20 godina nakon Bljeska.“, rekao je Huška prihvativši poziv Marijane Braš za suradnjom kao predstavnik Grada Pakraca i Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac-Lipik i predložio da se u Pakracu organizira stručna tribina za populaciju branitelja i članova njihovih obitelji. Huška je također izrazio žaljenje što na otvorenje izložbe došlo vrlo malo predstavnika od 17 udruga proisteklih iz rata koliko ih djeluje u okviru Koordinacije udruga. „Nismo mi nitko normalni, tko je ovdje bio za vrijeme rata, ni ne možemo biti normalni, ali eto na svoj način se borimo s tim problemima i sjećanjima na rat, sa svim što smo u tom vremenu proživjeli.“, zaključio je Huška.

Izložba „Planeta boli i radosti“ otvorena je od 10. do 20. travnja u Muzeju grada Pakraca, a organizirali su je Palijativni tim „LiPa“, Muzej grada Pakraca, Turistička zajednica Grada Pakraca i Grad Pakrac u okviru projekta „Gea oprosti“.