Dobitnici godišnjih nagrada Grada Pakraca

Zlatna plaketu „Grb Grada Pakraca“ dodijeljena je prof. dr. sc. Matiji Berljaku, za područje kulture

Prof.dr.sc. Matija Berljak rođen je 1945., diplomirao je teologiju u Zagrebu, završio kanonsko pravo i moralnu teologiju u Rimu. 1977. doktorirao je i dobio nagradu Papinskog sveučilišta Gregorijane. Zaređen je za svećenika 1970., bio je imenovan prebendarom, pa kanonikom, vršio je službu kalničkoga i turopoljskog arhiđakona. Redoviti je profesor i pročelnik Katedre kanonskog prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a predavao je na Teologiji u Đakovu, te kao gost na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na učilištima izvan Hrvatske. Bio je ravnatelj sudske pisarne, savjetnik i promicatelj pravde, zatim sudac Nadbiskupskoga ženidbenog suda i sudski vikar Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu.

Ono zbog čega je prof. Berljak dobitnik ovogodišnjeg gradskog priznanja je njegov rad i doprinos koji je doveo do toga da dr. Josip Pazman, rođeni Pakračanin, nakon 150 godina konačno zauzme zasluženo mjesto u svom rodnom gradu i domovini.

Dr. Pazman svojim je životom, djelovanjem i inicijativama ostavio neizbrisiv trag. Bio je teolog, svećenik, profesor, znanstvenik, pročelnik, dekan, prorektor, rektor, dušebrižnik, mecena, dobročinitelj, filolog, prevoditelj, pisac, urednik, političar. Malom broju Pakračana poznato je da je svom gradu poklonio vitraj koji se danas nalazi u crkvici Sv. Ivana Nepomuka.

U zahvalu prof. Berljaku što je svojom knjigom o dr. Josipu Pazmanu, organiziranjem međunarodne konferencije i predavanja, te donacijom poprsja dr. Pazmana koje se danas nalazi na Trgu Pape Ivana Pavla II u Pakracu, vratio je ovog zaboravljenog velikana u njegov rodni grad.

Nadalje, Zlatna Plaketa „Grb Grada Pakraca" dodijeljena je; Povijesnom društvu Pakrac - Lipik, za područje drugih društvenih djelatnosti

Povijesno društvo osnovano je 2002. godine na inicijativu pok. prof. Gojka Bosanca. Tadašnji, većinom učitelji povijesti triju osnovnih škola iz Pakraca, Lipika i Poljane, te Srednje škole Pakrac, osnovali su udrugu koja će se baviti proučavanjem i promicanjem povijesti pakračkog kraja i očuvanjem kulturne i povijesne baštine.

U 15 godina rada članovi Povijesnog društva Pakrac - Lipik bavili su se povijesnim istraživanjima na području gradova Pakraca i Lipika, ali i šire, a rezultate su objavljivali u glasilu društva Zbornik. Dosada je objavljeno 9 brojeva Zbornika u kojima je izdano 83 većinom povijesnih članka. Zbornik je zamišljen kao časopis u kojem će osim povjesničara radove objavljivati i svi ostali ljubitelji povijesti koji mogu i žele ispričati neku priču iz prošlosti. Isto tako, udruga ne okuplja samo povjesničare nego sve zaljubljenike u povijest.

Iz pojedinih tekstova objavljenih u Zborniku rodile su se ideje o nastanku knjiga, koje su se kasnije i realizirale. Neki članovi društva su se preko istraživanja i pisanja za Zbornik afirmirali i van udruge i autori su vrijednih monografija.

Godinama su bili uzor povjesničarima iz susjednih gradova. Surađivali su s povjesničarima iz Daruvara, Požege, Zagreba pa čak i Mađarske čije su tekstove objavljivali u Zborniku.

Društvo je vodilo brigu i dalje to čini o zaštiti kulturnih spomenika. Najviše se radilo na uređenju okoliša crkve sv. Pantelejmona u Tornju koja je spomenik nulte kategorije u Republici Hrvatskoj i dragulj gotičke srednjovjekovne arhitekture.

Organizirali su radne akcije uređenja ostataka starog grada u Pakracu, srednjovjekovne utvrde Čaklovac, a sudjelovali su i u uređenju crkvice Sv. Ivana Nepomuka u Pakracu.

Povijesno društvo je svih ovih godina samozatajno radilo na otkrivanju i lociranju povijesnih i prapovijesnih lokaliteta o kojima su njeni članovi pisali u Zborniku.

Ono što će zasigurno biti zapamćeno je njihov veliki posao koji je rezultirao pisanjem Udžbenika zavičajne povijesti pakračkog kraja. Prošle godine izrađeno je 6 modula udžbenika koji su podijeljeni osnovnim školama u Pakracu, Lipiku i Poljani, te pakračkoj Srednjoj školi u kojima se zahvaljujući ovom udžbeniku poučava zavičajna povijest.

Povijesno društvo Pakrac - Lipik je relativno malim sredstvima godinama ostvarivalo velike rezultate. Volonterskim radom ostvarili su ono što nikad nije postignuto na području istraživanja prošlosti našeg zavičaja.

Sama aktivnost proučavanja zavičajne povijesti, te u konačnici izdavanje Udžbenika zavičajne povijesti pakračkog kraja kruna su petnaestogodišnjeg rada i jako su značajni za grad Pakrac, a posebice za generacije mladih, koje su time dobile temelj za učenje i proučavanje svog zavičaja.

Zlatna plaketa „Grb Grada Pakraca“ dodjeljuje se i brigadiru Hrvatske vojske, g. Damiru Vošu, za područje obrane i sigurnosti

Damir Voš, hrvatski je branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik najelitnijih postrojbi specijalne policije Republike Hrvatske i Hrvatske vojske, te aktivni sudionik brojnih redarstvenih i vojnih operacija u Domovinskom ratu.

Na početku Domovinskog rata 1. ožujka 1991. i zauzimanja policijske postaje u Pakracu, gdin Damir  Voš bio je pridodan specijalnoj policiji Lučko, te je zbog poznavanja terena poslan u Pakrac sa zadaćom ponovne uspostave ustavnopravnog poretka RH i sprječavanja nastavka pobune.

Od 1. travnja 1991. postaje pripadnik specijalnih postrojbi MUP-a RH, a od 4. listopada 1991. prelazi u HV gdje i danas radi kao djelatni časnik u Zapovjedništvu hrvatske kopnene vojske. U dva navrata je sudjelovao u operaciji ISAF i u mirovnoj misiji u Afganistanu.

Odlikovan je Redom Hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinskog rata i Spomenicama Domovinske zahvalnosti za 5, 10 i 25 godina časne službe te je u tri navrata pisano pohvaljivan od strane Načelnika Glavnog stožera OS RH.

Brigadir Damir Voš je osoba koja, iako više ne živi u Pakracu, ponosno nosi ime svoga grada i domovine i na tome mu hvala.

Javno priznanje „Pečat Grada Pakraca“ za osobiti doprinos u duhovnom i materijalnom razvoju grada dodijeljeno je župniku Matiji Jurakoviću

Vlč. Matija Juraković rođen je 1954. godine u Lazama, selu južno od Nove Gradiške.  Četverogodišnje srednjoškolsko razdoblje završio je 1972. godine i kao vrlo dobar učenik ostvario je pravo na izravni upis na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1979. godine u zagrebačkoj katedrali od strane nadbiskupa Kuharića.

Nakon diplome, prvu stalnu službu dobio je u Križevcima gdje je bio kapelan 5,5 godina. Prvu župu dobio je krajem 1985. godine kada je premješten u Pokupsko, gdje ostaje 9,5 godina. 1994. godine zatražio je premještaj i otišao u župu Botinac u Zagrebu. Iste godine, nakon 26 godina vraća se nazad u novogradiški kraj u kojem ostaje do 2000. godine. U N. Gradišci ga, osim svećeničkog zvanja ponovno čeka i graditeljski, koji je stalno obilježje njegovog puta. Obnovio je crkvu, župni dvor, izgradio dvije kapele, te je jednu vrijednu, nacionaliziranu nekretninu uspio vratiti u vlasništvo crkve.

U N. Gradišci je počeo i napredovanje u crkvenoj hijerarhiji stekavši zvanje kanonika stolnog kaptola Sv. Petra u Požegi. Danas ima 8 dekreta koji ga obvezuju na različite zadaće upravnih i drugih poslova u sklopu katoličke crkvene zajednice. 2000. godine požeški biskup dr. Antun Škvorčević pozvao ga je u službu župnika u požeškoj katedrali.

2007. godine, vlč. Matija Juraković postao je 16. župnik u povijesti pakračke župe koja je počela sa službom još 1754. godine.

Osim po činjenici da je župnik sa najdužim stažem u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu, služba vlč. Jurakovića biti će zapamćena i po obnovi pročelja Župnog ureda u Pakracu, restauraciji glavnog oltara i orgulja, koje danas ponovno krase unutarnji izgled pakračke župne crkve. Nadalje, vlč. Juraković sudjelovao je u oživljavanju uspomene na našeg istaknutog sugrađana Josipa Pazmana, te u postavljanju njegove biste na Trgu Pape I. Pavla II. u Pakracu.