Razred maturanata gimnazije s najviše odlikaša iz matematike

Prije 45 godina, 1971. godine, u pakračkoj gimnaziji maturirala su tri razreda učenika. Dva razreda bila su društvenog smjera, prof. Gojko Bosanac bio je razrednik B razredu, a prof. Ružica Rojić C razredu. Jedan razred učenika upisali su prirodni smjer odnosno A razred, a njima je razrednica bila supruga prof. Gojka Bosanca koja je u Pakracu počela raditi četiri godine ranije kada su njeni učenici upisivali gimnaziju, a ona se udala za supruga. „Oni su bili posljednja generacija u pakračkoj gimnaziji s pravom maturom i dva smjera, prirodnim i društvenim. Moj A razred u prvom razredu imao je 45 učenika, a 1971. je maturiralo njih 34.“, prisjetila se prof. Vera Bosanac.

Osim što im je bila razrednica, ona im je predavala i matematiku, a iz svog 35-godišnjeg radnog vijeka u pakračkoj gimnaziji ne pamti takvu generaciju koja je bila toliko matematički nadarena i voljela matematiku kao posljednja generacija koja je mogla upisati prirodni smjer. „Bilo ih je puno odličnih u mom predmetu, poslije njih više tako dobrih učenika nisam imala. Radili smo u grupama i popodne uz dopodnevnu nastavu.“, ispričala nam je prof. Vera Bosanac te dodala kako je na maturi bilo više od pet odličnih učenika samo iz matematike koji su i svaki razred od prvog do četvrtog završilo s peticom iz matematike, a više od pola učenika od ukupno 34 iz njenog razreda maturiralo je s odličnim uspjehom.

Prisjeća se prof. Vera Bosanac i anegdote povezane s telefonskim brojem kojeg imala, 021, a učenici su se voljeli šaliti kako ga je dobila jer je samo dijelila dvojke i jedinice. Međutim, nije bilo tako.

Među njenih 18 učenika koji su se 18. lipnja okupili ispred zgrade stare gimnazije u Pakracu bili su Željko Žilić i dr. Slavica Kardum iz Pakraca te Vlasta Šepetavec i Ljerka Lukić iz Lipika, a osim Pakračana i Lipičana došli su još njeni učenici iz Virovitice, Osijeka, Zagreba i Zadra.

Rođena Đakovčanka nakon studija matematike u Zagrebu kada se sprijateljila s Marijom Bosanac-Plahutar u Pakrac je stigla zbog ljubavi nakon što se 1967. godine udala za brata svoje prijateljice prof. Gojka Bosanca. Oni su se upoznali dok su Vera i Marija bile na drugoj godini studija matematike u Zagrebu. Vera Bosanac je nakon studija počela predavati u zagrebačkoj XI. gimnaziji, a nakon udaje prelazi u pakračku gimnaziju i mijenja se za mjesto sa svojom prijateljicom Marijom Bosanac-Plahutar koja odlazi na njeno mjesto u Zagreb. Njena prva generacija učenika i maturanata iz Pakraca na okupljanju nakon 45 godina prisjetila se kako su njihovi nešto stariji kolege za njezinu prijateljicu prof. Mariju Bosanac-Plahutar govorili da je bila „strah i trepet“ iz matematike, ali kako su oni imali sasvim drugačije iskustvo sa svojom razrednicom.

Prof. Vera Bosanac za ovo okupljanje, kako je to radila i na prijašnjim godišnjicama te kako je to radio njen suprug sa svojim bivšim učenicima prilikom njihovih okupljanja, pripremila je i desetak poruka mudrosti koje je podijelila svojim prvim maturantima. Među tim porukama najviše su nam se dopale sljedeće dvije koje bi izdvojili, a one glase „Ljubav je simbol vječnosti; ona briše pojam o vremenu“ te „Ne opirite se zlu, već ga nadvladajte dobrim.“