Pakrac je u Jugoslaviji bio nekada poznat po Učiteljskoj školi. Predaleko bih otišao s ovom pričom ako počnem s poviješću te škole, ali uzgred navodim tek podatak o početku rada škole od 15. 11. 1871. godine. O povijesti škole nema potrebe govoriti, jer za ovu priču nije važna njena detaljna povijest. Nema potrebe, jer priča govori o muzici, odnosno glazbi i nastavniku muzike na toj Učiteljskoj školi. Nastavniku muzike i njegovim učenicima i to u vrijeme s početka šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Točnije priča će pokušati približiti vrijeme 1961. godine i govoriti o njenim akterima – tadašnjem nastavniku muzike na toj školi Strahimiru Bosniću Strahi i njegovim učenicima, budućim učiteljima. Školovanje na Učiteljskoj školi tada je trajalo 5 godina, a učenici petog razreda već su bili momci i djevojke od 20 godina. Nije to bilo tada nikakvo čudo što su se događale i prve razredne ljubavi, i što su mnoge djevojke i momci bili zaljubljeni jedno u drugo. Stvarale su se prave razredne - školske ljubavi. Učiteljska škola imala je podosta težak školski program, a među ostalim predmetima bio je i predmet muzički odgoj. Bio je to tada važan predmet u Učiteljskoj školi, jer kakva je to učiteljica/učitelj, koja, odnosno koji, ne zna ni svirati ni pjevati.
Od 1961. godine predavač muzičkog odgoja bio je Strahimir Bosnić Straho iz Pakraca. Stručan predavač, ali podosta sklon šali i satiri, kako na svoj tako i na tuđi „račun“!
Jednoga dana Straho predaje muzički odgoj petom razredu Učiteljske škole, odnosno tek se upoznaje s učenicima škole, jer je početak školske godine. Zna da među učenicima ima i učenika koji slabo ili loše pjevaju, ali mora ih sve provjeriti, a to je nabolje na način da svatko otpjeva poneku pjesmu. I tako učenici počnu pjevati pjesme da se sve ori u učionici.
Fotografija: Učenici Vb razreda Učiteljske škole Pakrac na maturalnoj ekskurziji u Dubrovniku 1963. godine. Upravo se u tom razredu dogodila zgoda sa Strahimirom Bosnićem i glazbenim ljubavnim pismom. Fotografija u vlasništvu Vendela Varge iz Daruvara.
Neki to otpjevaju dobro, ali ne ide to lako baš svim učenicima. Neki ne pjevaju dobro, ali oni sami misle da dobro pjevaju, pa otpjevaju neki dio pjesme, no Straho ih brzo „utiša“ pa nastavi prozivati slijedećeg pjevača. I, tako naizmjence redaju se dobri i loši pjevači pa red dođe na jednog učenika koji sjedi u prvoj klupi, odmah ispred nastavničkog stola.
- Hajde ti iz prve klupe! – prozove Straho niskog plavokosog učenika koji je nešto mrmljao svom kolegi s kojim je sjedio u klupi.
On se onako zguren u klupi naglo ustane, ali kako je ustao tako je i zanijemio i ostao tako stajati.
- No, hoćemo li čuti koju pjesmu? – počne ga Staho poticati na pjevanje.
Straho, shvativši kako se učenik podosta uplašio prozivke za pjevanje, a sigurno niti baš ne zna pjevati, blagim satiričkim tonom udjeli mu blagotvoran savjet.
- Ti, sada čekaj, kada naiđe onaj glasno-brujeći avion, pa dok on prolazi, ti otpjevaj svoju pjesmu, nitko pravo neće čuti i svi će biti zadovoljni.
Plavokosi učenik ukočeno nijemo stoji, Straho strpljivo čeka, ali avion nikako da naiđe iznad Pakraca, i pjesme nije čuti. Nakon nekoliko minuta „nijeme pjesme“, Straho prekine tišinu u razredu i jadnome preplašenom učeniku dade nešto lakši zadatak, ne bi li ga potaknuo na aktivnost.
- Kad već nikako taj avion ne nailazi, nema ni tvoje pjesme, tada nam ti reci kako bi svojoj djevojci napisao glazbeno ljubavno pismo. Dakako s notama koje si naučio, odnosno solmizacijom!
Učenik je do tada zgureno stajao, naslonjen na svoju klupu, ali kada je čuo novi zadatak, ukočio se kao špiljska siga. Skoro da je i izgubio svu toplinu svoga tijela, baš kao i boju ionako blijeda lica.
Straho vidjevši da pred sobom ima „nijemi kip“, a ne veselog učenika, pokuša s istim pitanjem, ali sada to pitanje postavi svim muškim učenicima u razredu.
- Kako bi ste vi djevojci napisali glazbeno ljubavno pismo? Da vidimo, tko zna to napisati?
Do trenutka postavljanja toga pitanja u razredu je vladao malo glasniji žamor, ali poslije postavljenog pitanja žamora nestane i svi muški se pretvore u „špiljske sige“. Nitko ni glasa da bi pustio. Svi se izgleda ugledali na plavokosog učenika iz prve klupe. Jedina je razlika ta, što on ukočeno stoji uz klupu, a oni ukočeno sjede u klupama! Glasa ni od kuda čuti nije. Nijema tišina vlada razredom, a do maloprije bilo je čuti samo pjesmu, žamor, pljesak i veselje.
Nije Straho naviknuo na takav mir u razredu, ali i zbog još većeg mogućeg stresa za učenike, odlučno krene prema školskoj ploči i počne crtati glazbeno crtovlje.
Na ploči, u nacrtano crtovlje, Straho napiše note „ljubavnog pisma“ dovoljno velikim znakovima da ga mogu vidjeti i oni u posljednjim klupama.
- Evo, ovako bi izgledalo glazbeno ljubavno pismo djevojci!
- Tko sada želi otpjevati tu frazu načinom solmizacije. Neka se javi dragovoljac – nastavi Straho svoj monolog u tišini razreda.
Tišina u razredu se naglo promjeni u glasan žamor učenika koji se međusobno pogledavaše, ne bi li se netko među njima odvažio otpjevati napisane note. Jedni se ne javljaju jer slabo pjevaju, drugi baš i ne znaju to otpjevati, a treći koji znaju note i znaju pjevati, nisu baš sigurni u svoje trenutne pjevačke mogućnosti, pa se ni ne javljaju kako bi otpjevali tu frazu. Nitko da se odvaži otpjevati napisane note na ploči.
Fotografija: Maturanti Učiteljske škole Pakrac šk. 1963./1964. Među njima je bilo jako dobrih pjevača, ali tko je otpjevao note glazbenog ljubavnog pisma i iznenadio svoj tadašnji auditorij - ostaje nepoznanica!
No tada, na iznenađenje svih učenika u razredu, pa i samog nastavnika Strahe, ruku podiže plavokosi učenik iz prve klupe, koji je još uvijek ukočeno stajao uz svoju klupu.
Plavokosi učenik se polako povrati iz ukočenosti, pribere hrabrost i lijepim glasom točno otpjeva napisanu frazu na školskoj ploči.
Svi učenici u razredu zanijeme od iznenađenja radi lijepo otpjevane melodije napisane na ploči, ali i nagrade pjevača gromoglasnim pljeskom i glasnim oduševljenjem. Ništa manje nije bio iznenađen ni nastavnik glazbe Strahimir Bosnić, ali ipak se pribere i obrati se učeniku riječima:
- Evo vidiš, nije ti trebao nikakav avion da tako lijepo otpjevaš tu ljubavnu pjesmu. Sada još samo nađi djevojku i možeš joj pjevati serenade ….
Kratku osnovu stvarnog događaja, za ovu priču, autoru je ispričao Vendel Varga iz Daruvara. Priču glazbeno uredila i note napisala Lucija Stárek.
Daruvar, 15. 9. 2021. Siniša Njegovan Stárek
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac
© 2014-2024. COMPAS portal - Sva prava pridržana.