"Strahijade": Straho i Yamaha

 Zazvoni telefon u mojoj kancelariji.

- Dobro jutro, Straho, stigla Yamaha. Prekrasna je! Zvao sam već i Tocu  i priredio sam pureće salame, nešto pečenja, salate, i znaš što već uz to sve ide. Graševine imam dosta, a i vode. Čekam vas oko gableca – kratkim rečenicama pozove me u svoj stan, moj bivši nastavnik glazbe Strahimir Bosnić Straho.

- Dolazim, oko 10,00 sati. Glavno je da je stigla – kažem, iako ne znam tko je ta, koja je stigla. Znam da je Straho, tek došao iz Istre, gdje je  skoro mjesec dana svirao na nekom brodu usidrenom kod Rovinja. Bila je tamo s njim i njegova supruga, pa su možda tamo upoznali nekakvu Japanku, jer ime koje mi je rekao zvuči nekako japanski. Vjerojatno je nekakva vrsna glazbenica, jer je Straho vrstan kompozitor, ali i izvanredan glazbenik, posebno dobar umjetnik na klaviru i harmonici. Znam, kako mi je pričao, da je prošle godine u Rovinju svirao s mladim japanskim umjetnicama, pa se možda to ponovilo i ove godine, pa eto ti sada Japanke u Pakracu.

No, kako dalje ne bih morao razmišljati o toj Japanki, koja je stigla u Pakrac, nazovem Tomislava Marića Tocu i pitam ga, je li ga zvao Straho. Preložim mu da ponesem bocu šampanjca kao mali dar pažnje u čast dolaska Japanke u Pakrac kod Strahe.

- To ti je lijepa ideja – složi se Toco – biti će to za nas dosta, obzirom da još danas moramo raditi, a i Japanka ti ne pije šampanjac – poručuje Toco.

- Kakva je to profesionalna glazbenica i Japanka koja ne pije šampanjac? – malo u čudu, a malo šaleći se, kažem mu. Ništa posebno nisam mislio o Japanki i njenoj glazbi, a što se tiče šampanjca, ne mora niti piti. Bolje za nas.

- Japanka je izvanredna, ali nije glazbenica već g l a z b a l o. To, što je danas došlo Strahi su japanske klavijature. Nove, najmodernije japanske, električne klavijature. To je Straho nedavno kupio u Italiji. Požuri i vidimo se kod Strahe za 15 minuta – kaže Tomislav Marić iz Lipika.

No, krasno sam se osramotio pred prijateljem, pomislim, ali znajući kako  on to neće nikome kazati, bilo mi je malo lakše,  i krenem do Strahinog stana, koji je bio stotinjak metara udaljen od moje kancelarije.

Strahimir Bosnić je u to vrijeme slovio kao najbolji glazbenik u Pakracu, ali i podosta široj okolini. Bio je i vrstan kompozitor, a njegova pjesma "Dvanaesta je majka Slavonije"  pobijedila je 1975. godine na prvom festivalu revolucionarne i rodoljubne pjesme u KD Lisinski u Zagrebu. Osvojila je prvu nagradu publike. Pjesmu je interpretirala pjevačica Josipa Lisac u pratnji sastava Ladarice.

Fotografija: Pjevački zbor Pakrac na VII smotri zborova Slavonije i Baranje. Zborom dirigira Strahimir Bosnić, Virovitica, lipanj 1980. godine. Fotografiju ustupila Marica Babić iz Pakraca.

Straho je  bio i vrstan dirigent,  osnivač i voditelj Pjevačkog zbora Pakrac. Pod njegovim vodstvom, u to vrijeme, Gradski pjevački zbor Pakrac nastupao je u raznim mjestima širom Jugoslavije, te na raznim festivalima i svečanostima u Hrvatskoj. Dirigirao je i tamburaškim i harmonikaškim sastavima. Glazbu je predavao na osnovnoj školi, ali i na Učiteljskoj školi i Pedagoškoj akademiji u Pakracu. Znao je svirati razne instrumente, ali je najčešće svirao harmoniku i sintesajzer. Znao sam, kako je htio kupiti novi sintesajzer, ali nisam znao što će kupiti, odnosno koju tvorničku marku… pa me malo iznenadio taj njegov izbor tada najmodernijih klavijatura. Kako sam ja u to vrijeme svirao gitaru i citru, tako sam podosta znao o ta dva instrumenta, i znao neke njihove tvorničke marke, ali pojma nisam imao  o markama sintesajzera, odnosno o nekakvoj "Japanki koja se zove Yamaha", dakako  da mislim na električne klavijature Yamaha. Inače, osnivač poduzeća za proizvodnju te vrste glazbala u Japanu  Tarakusu Yamaha je već 1887. godine počeo proizvoditi razne glazbene instrumente. Meni, za vrijeme Strahine kupnje električkih glazbala, nije bila poznata ta tvornička marka, koja je po proizvođaču Tarakusu Yamaha i nosila ime  Yamaha.

Fotografija: 1. svibanj 1984. godine na imanju kod Stojana i Božice Milaković u ulici Fiškalovac, predio Rakijaš ispod Omanovca.  Prvi s desna Strahimir Bosnić , zatim: Drago Vogrinc, Zdenka Stárek, Danijela Babić (naslonjena na stol) i leđima okrenut S. Nj. Stárek.   Snimio Zdravko Babić.

Za razliku od mene, Tomislav Marić je isto kao Straho svirao harmoniku i klavir. Tomislav je i jako lijepo pjevao, i to najčešće na raznim manjim školskim svečanostima i prijateljskim druženjima s lipičkim glazbenicima. Toco je znao što će Straho kupiti, jer su se o tome savjetovali, ali meni nije stigao  ništa reći o toj kupnji. Tomislav je bio, isto kao i Straho, prosvjetni radnik, a jedno vrijeme i ravnatelj Osnovne škole u Lipiku.

Zanimljivo je i to, za njih obojicu, kako su i Strahimir i Tomislav bili sinovi sportskih i glazbeno talentiranih osoba. Straho  je bio sin profesionalnog sportaša (reprezentativca kraljevine Jugoslavije u lakoj atletici i hrvanju), a  Tomislav vojnog glazbenika. Tomislavov otac je između dva svjetska rata svirao u Lipiku, kao član vojnog orkestra, navečer u Kursalonu, a dopodne na promenadama na lipičkoj šetnici, odnosno Wandelbahnu.

Fotografija: Tomislav Marić Toco, u sredini sa harmonikom i lipička glazbena skupina za dobro raspoloženje. Slijeva: dr. Silvije Bruck i harmonika, Erminio Moro i gitara, Simo Milković i bugarija, Ante Marošević, Ivo Bukvić Sekula i Stjepan Horvat Pišta i njegov bas. Snimljeno krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Fotografiju posudili gospođa Zdenka Marić i Predrag Marić Toco, supruga i sin Tomislava Marića iz Lipika.

Tomislav Marić i ja stigosmo u Strahin stan, i već na ulazu u zgradu čujemo Strahu kako prstima prebire po „Japanki“, ali čujemo cijeli mali orkestar. Čujemo ritam sekciju, čujemo bubnjeve, bas gitaru, prateće gitare, činele i tko zna što smo mi još čuli.

- Svira Yamaha i ono što Straho ne svira – kažem Toci – Sada će mu biti lakše svirati na gažama.

- Eto, zato ju je i kupio. To je ta novost s električnim klavijaturama.

Straho otvori  vrata, ali nije još ništa izustio, kad li mi dvoglasno  otpjevamo: “Sad se lijepa Japanka na nas  smiješi, uz nju Straho, nikad ne griješi!„

Fotografija: Tomislav Marić Toco i ekipa u „napornom poslu“. Slijeva: dr. Silvije Bruck – okreće ražanj, Predrag Marić Toco – pozorno promatra i uči, Tomislav Marić Toco – promatra i nadgleda, Dragan Dakić – još samo jedan pokušaj paljenja cigarete. Cijela radna ekipa zajedno čeka rezultat pečenja sa ražnja, ali čekaju i Strahu na „gemištu“. Fotografija snimljena 1975. godine. Fotografija u vlasništvu gospođe Zdenke Marić iz Lipika.

Daruvar, 6. lipanj 2021.                                  Siniša Njegovan Stárek