Dobrovac kroz 7000 godina

Zapadno od grada Lipika leži zatrpano nekoliko civilizacija. Ispod livada, kukuruzišta, usjeva pšenice i soje naborana je meka zemlja puna artefakata prošlosti. Nad proplankom kod rijeke Pakre, zlatno sunce je izašlo i zašlo već stotine tisuća puta, a ciklus ljeta i zime broji sedam tisućljeća. Ovdje su gazile stare civilizacije i u rahloj zemlji ostavile svoje vječne tragove.

Proplanak Dabrovica – Kućište 1 i 2 u današnjem naselju Dobrovac jedno je od najdugovječnijih arheološki naseljenih lokaliteta u ovome kraju. Početno je nastanjen u razdoblju srednjeg neolitika prije sedam tisuća godina, a arheološki slojevi očuvali su ostatke naselja kasnog neolitika, bakrenog i brončanog doba, mlađeg željeznog doba i vicus antičke civilizacije.

U srednjem vijeku ovdje egzistira feudalni posjed najvjerojatnije obitelji Pekri, a ulomci novovjekovnog posuđa govore o naselju i nakon Turaka. Današnje naselje Dobrovac, pozicionirano nešto sjevernije, tradicionalni je nasljednik ovih zaboravljenih naselja. Uz prisutnu stručnu suzdržanost nećemo tvrditi kako lokalitet ovdje neprestano egzistira tisućljećima, ali zacijelo postoji u svakoj većoj razvojnoj epohi. Naselje je razarano, obnavljano, napuštano i ponovo građeno u drugim tehnikama i pomoću naprednije tehnologije novih civilizacija. Petstotinjak metara dug proplanak čuva neprocjenjiv arheološki zapis o postojanju svjesnog bića koje će oblikovati svoj planet u naraštajima koji slijede.
Istraživanja trase plinovoda Lipik- Kutina 2012. godine objelodanili su bogate arheološke slojeve „starog Dobrovca“, krenuvši od potoka Dobrovac (Hajdukovac) pa prema istoku, zabilježeno je postojanje najstarijeg naselja mlađeg kamenog doba. Korenovska kultura, kompleks linearno-trakastog grubog stila urezivanja geometrijskih motiva na fino izrađenom glinenom posuđu obogatio je nalazište ostacima zemunica, radnih prostora i svakodnevnih otpadnih jama. Naselje, smješteno na osunčanoj padini uz potok, obilovalo je pitkom vodom i plodnim prostorom za uzgajanje prvih civilizacijski bitnih usjeva, a osim oskudnog kozarstva i ovčarstva, prehrana se nadopunjavala i lovom i ribolovom čemu svjedoče ostaci utega za ribarske mreže. Ključni dio naselja sadržavao je ritualni prostor što jasno govori i bogatom mitološkom poimanju stvarnosti, a ulomci ritualnog posuđa sa motivima divljih životinja pričaju o fascinaciji prvih stanovnika divljom faunom doline rijeke Pakre.

Iznimno mala populacija i obilje resursa uvjetovali su relativno mirno razdoblje, plemensko-klansku organizaciju društva i izostanak ozbiljnijih socijalnih podjela.
Ipak, ovo mirnodopsko naselje kroz nekoliko stoljeća je napušteno, a zgarišta koja s ocrtavaju nad njim ukazuju na početak turbulentnog razdoblja pred povijesti. Zlatna era obilja - završila je i razmotala svoje klupko vremena prema agresivnijim, stočarsko – privredno orijentiranim novim žiteljima ovog kraja. Generiranje viškova hrane pozitivno je utjecalo na brojnost populacije, bogaćenje, ali i potragu za novim pašnjacima zbog čega dolazi do čestih krvavih sukoba. Prapovijesni Dobrovac ovdje svjedoči podizanju utvrđenog naselja sopotske kulture sa izraženim nasipima pojačanim drvenim ogradama -palisadama, koje su dodatno opkopane zaštitnim kanalima. Gruba debela keramika sa masivnim plastičnim ukrasima pripovijeda goropadnost nove civilizacije, koja će kao i prethodna nestati pod nogama naprednijih napadača.
Uslijedile su ratnička razdoblja bakrenog i brončanog doba, nadmetanja za suparničkim posjedima i uništavanja susjednih naselja. Ratništvo prapovijesti zamijeniti će stabilnije zajednice željeznog doba tako postavljajući temelje pred moderne civilizacije. Zajednice Kelta, ubrzo će zamjeniti antički utjecaj poimanja svijeta. Ostaci tvrdih podnica rimskog zaseoka, vicusa, potvrđuju tisućljetnu sukcesiju ovog jedinstvenog lokaliteta. Kao i svaku veliku civilizaciju, mlin povijesti, zdrobio je u trenutku. Na dugih tisuću godina prašina je prekrila rimske ruševine ispod nepreglednih pašnjaka. U istoj zemlji, krajem srednjeg vijeka nastati će i feudalni posjed jednog od utvrđenih srednjovjekovnih plemićkih gradova, naselja pred-Lipika.
Iako na ovom slavonskom spomeniku civilizacija nije očuvan ni jedan kameni zid, nije otkriveno ni jedno zidano zdanje, zamršeni zemljani arheološki slojevi zapisali su jedinstvenu priču. Više stotina ljudskih generacija stoički je podnijelo kruti zagrljaj prolaznosti, ostavljajući za sobom tehnološke i kulturne tekovine na kojima će se uzdići moderni svijet.