Obilježja paviljona Izvor i smještaj u prostoru perivoja

Konstrukcija je izdržala do Domovinskog rata, nakon kojeg  je radi oštećenja i dotrajalosti uklonjena te na žalost nije obnavljana, tek je urađeno provizorno betonsko zatvaranje i prekrivanje daskama u nivou površine. U neposrednoj blizini postavljen je impozantni lječilišni paviljon sa 4 slavine nazivan Paviljon „Izvor“ ili Antunovo vrelo, kupališno vrelo, izvor tople vode , topla voda, jodni zdenac, (Jodskibunar - Jodkut – Jodbrunnen), (vrelo – forras – quelle), jodviz-forras, gyogyforras, jodwasser-Quelle, izvor jodne vode, trinkquelle, grofovo vrelo, studenac.

U prizemlju ovog objekta nalazi se centralni stub oko kojeg su smještene 4 slavine iz kojih teče termomineralna voda. Iznad svake slavine nalazi se statua mlade žene koja u naručju drži određena obilježja  koja oslikavaju 4 godišnja doba. Materijal izrade je željezo-gus.

Ima oktogonalni oblik  sa pojedinom stranicom dužine 4 m, visine 7 m, a sa vršnom kupolom doseže visinu od oko 9 m. Objekt ima etažu do koje vode polukružne stepenice. Služio je i kao odmorište, ali i kao glazbeni paviljon.

1872. godine počelo je sustavno i plansko uređenje zelenih površina. Ovaj posao povjerio je  gosp. Knoll  gosp. Jamboru koji je uredio i vrtove na Margaritinom otoku u Budimpešti.

Lipički perivoj zaštićen je od 1965. godine kao „spomenik parkovne arhitekture“ i jedan je od najljepših u Hrvatskoj.

1980. godine lječilišni kompleks s perivojem registriran je kao spomenički vrijedan urbani kompleks i upisan u registar nepokretnih spomenika kulture.

U perivoju, koji se proteže na 10 hektara površine, nalazi se niz objekata i vrtnih arhitektonskih sadržaja. Od arhitektonskih sadržaja danas se ističe posebno ovaj Paviljon „Izvor“ s bunarom u neposrednoj blizini.

Paviljon „Izvor“ smješten je u sjevernom dijelu parka neposredno uz  bolnički objekt „Fontana“, a udaljen je cca 30 m od ulice Matije Gupca koja sa sjeverne strane omeđuje perivoj. Ovaj izvor nalazi se u prekrasnom  lječilišnom perivoju u dvorištu hotela Depadance i s njime tvori nezaboravan pogled s obje strane na parter u kojem se nalazi centralno još jedna fontana i dva meteorološka stuba.

Prilaz je danas moguć s istočne i zapadne strane, ulazi se kroz dvokrilna željezna vrata širine 200 cm u ograđen prostor paviljona, a na suprotnoj strani  postoje sukladna vrata.

Paviljon se sastoji od bogato oblikovane željezne ograde u prizemlju, čelične skeletne konstrukcije kroz prizemlje i I. kat, plitkog šatorastog krova u obliku osmerokuta sa svjetlarnikom, stubišta koje vodi iz prizemlja na I. kat i skulptorski oblikovanog stupa - fontane u središtu prizemlja, iz koje stalno teče voda. U prizemlju je izveden teraco pod, a na I. katu betonski pod – glazura.Termomineralna voda se iz ovog bunara razvodila u pojedine lječilišne objekte radi balneoterapije.

Tijekom narednih godina količina vode bila je dostatna za potrebe kupališta i za njegovo kasnije proširivanje.

Ovaj paviljon je više puta obnavljan, tako i 80-tih godina prošlog stoljeća. 1991. godine u Domovinskom ratu je znatno oštećen. 2005. godine je zadnji puta potpuno obnovljen, a glavninu radova je izvela restauratorska radionica „Ferum“ iz Zagreba.

Za ovu temu  je značajan još jedan objekt za korištenje termomineralne vode za terapijsko pijenje. Naime, izgrađena je jedna slavina na početku pokrivenog 100 metarskog šetališta zvanog „Wandelbahn“, gdje se uzimala voda i pila hodajući  za vrijeme kišnih dana. Voda se uzimala iz navedene slavine i pila u skladu sa tvrdnjom dr. Kerna da bolje djeluje ako se pije hodajući. Da bi se ta kura pijenja mogla provoditi svakodnevno i u vrijeme loših atmosferskih prilika bio je značaj ovog natkrivenog šetališta.