banner sezame okoliš
banner sezame okoliš
Medianno
MARIO MIROSLAVIĆ I SENAD HURMIĆ, PREDSJEDNIK I TAJNIK MOTO KLUBA „IOHANNITES

Bikeri su druga obitelj i način života

07.04.2019. 09:31 | 1217 pregleda | Intervju

Moto klub „Iohannites“ osnovan je u rujnu 2013. godine, a kada sa svojim ljubimcima na dva kotača ne krstare našim cestama, stacionirani su u klupskim prostorijama u Kukunjevcu gdje su nas ugostili Mario Miroslavić, predsjednik i Senad Hurmić, tajnik kluba. Dolaskom proljeća na cestama je i sve više motociklista, a s našim bikerima smo razgovarali o trenutnim aktivnostima, kao i o problemima s kojima se suočavaju u svom radu.

Piše:
Sezame.pr

Koliko klub danas ima članova?

SENAD: Trenutno imamo 33 člana, a obzirom da u Moto klubovima postoji određena hijerarhija članstva, članovi su podijeljeni na sljedeći način: imamo 23 punopravna člana, 7 prospekata i 3 podupiruća člana.

Pojasnite tu hijerarhiju članstva kluba?

MARIO: Predsjednik je osoba koja je na čelu kluba i koja ga predstavlja prema drugim klubovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Ispod njega su potpredsjednik i tajnik te još 5 članova Uprave. Njih 8 su osnivači kluba i svi imaju jednako pravo glasa. Ispod njih imamo punopravne članove koji imaju pravo nositi pune boje na leđima, a imamo i prospekte koje još nazivamo stažisti. Oni nose male boje i nakon godinu dana stažiranja, ovisno o odluci Uprave kluba, postaju ili ne postaju punopravni članovi, a kroz vrijeme stažiranja upoznaju se s članovima kuba, s načinom funkcioniranja i ono što je vrlo važno – uče kako se brinuti o sigurnosti i kako se ponašati na cesti.

Dio članstva su i supruge i djevojke koje su vezane uz muškog člana kluba, a potom imamo i podupiruće članove. Da bi postali podupirući član trebate imati jednog prijatelja ili poznanika-člana kluba koji će vas preporučiti da postanete podupirući član. To znači da teoretski možete postati podupirući član kluba, a da uopće ne vozite motor.

 

Pravilno ponašanje je garancija sigurnosti

SENAD: Što se tiče prospekata, stažira se prije svega da se nauči pravilno ponašati jer je to jedna od garancija sigurnosti. Postoji podatak da u prometnim nesrećama koje se događaju s motorima, sudjeluje više takozvanih slobodnih motociklisti, a samo u malom postotku slučajeva članovi moto klubova. U vrijeme stažiranja uči se voziti u formaciji, nema divljanja u vožnji, nema pretjecanja. Točno se zna tko je gdje, držimo se rasporeda, pazimo na dovoljan razmak.

Osim toga većina nas ne vozi nabrijane sportske motocikle nego uglavnom choppere ili putne motocikle.

Nas policija praktički ne zaustavlja jer zna za nas, zna kako funkcioniramo i zna da mi u prometu ne radimo probleme.

MARIO: I svi stažisti prilikom dolaska u klub dobivaju literaturu iz koje uče pravila ponašanja na cesti, vožnju u formaciji, vrijednost boja kluba i slično.

Ključna je sigurnost, kako nas motociklista tako i svih ostalih sudionika u prometu. Možemo se pohvaliti da u 6 godina postojanja, hvala Bogu, nismo imali ni jednu nesreću u moto klubu.

Kako postati član kluba i što je za to potrebno?

MARIO: Prije svega potrebno je voljeti motocikle, voljeti vožnju i taj način života. S tehničke strane, potrebno je imati valjanu vozačku dozvolu A kategorije, morate imati registriran motocikl, minimalne snage 80 ccm (kubika) i potrebnu propisanu opremu.

Koje su najvažnije aktivnosti vašeg kluba?

MARIO: Prva i osnovna aktivnost je vožnja motociklima i druženje jer su vožnja i druženje osnovni smisao postojanja našeg kluba. Tijekom godine idemo na razna druženja u druge gradove i moto klubove i na taj način predstavljamo Lipik. Oni nama to vraćaju u rujnu kada dolaze k nama na naše moto okupljanje, kada u povodu Dana Grada Lipika imamo obilježavanje godišnjice osnivanja kluba, uz moto defile ulicama Lipika i druženje u klupskim prostorijama u Kukunjevcu. Ove godine 21.9. ćemo imati 6. po redu moto okupljanje. Posljednje dvije godine smo okupili oko 300 motora, odnosno oko 400 ljudi, a ove godine očekujemo još i veći broj.

 

Humanitarno djelovanje – važna aktivnost

SENAD: Još jedan vrlo važan razlog postojanja našeg kluba su humanitarne akcije. Svake godine od kada postojimo smo sudjelovali ili organizirali neku humanitarnu akciju. Za neke od njih javnost zna, a neke smo provodili bez znanja javnosti jer nikada nam nije bio cilj dobiti publicitet na osnovu nečije nesreće. Mi bikeri u stvari funkcioniramo po jednoj vrsti viteškog kodeksa ponašanja.

Važna stvar je što u Lipiku dočekujemo i dvije velike moto karavane, a zahvaljujući lobiranju članova našeg kluba uspjeli smo te moto karavane dovesti u Lipik i tako se naći na njihovim kartama, odnosno rutama. Prva je moto karavana od Prevlake do Vukovara, a druga je karavana Bljesak.

Lani smo u prosincu u Poljani u vrtiću po prvi puta bili motomrazovi i ideja je da to postane tradicija i da se ove godine proširimo i na vrtić u Lipiku. Dosta radimo na približavanju sugrađanima, posebno djeci.

Koliko biker godišnje pređe kilometara u prosjeku?

MARIO: Neki prosjek je između 5 i 7 tisuća kilometara godišnje. Prosjek našeg kluba je ukupno 30 do 50 tisuća kilometara godišnje. Lani smo imali 56 sudjelovanja na moto susretima u Hrvatskoj, ali i van Hrvatske pa smo tako bili u posjetu kolegama u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini.

Od kuda su sve članovi vašeg kluba?

MARIO: Klub je u nastanu sačinjen od bikera s područja Garešnice, Pakraca i Lipika i nismo teritorijalno vezani za neki grad ili mjesto stanovanja. Ali smo odabrali Lipik zbog odlične suradnje i iz poštovanja prema gradu i čelnim ljudima grada koji su nam bili i još uvijek su velika potpora i podrška. Prije svega pomogli su nam kroz brojne donacije materijala za uređenja klupskih prostorija koje smo na korištenje od grada dobili sa osnivanjem kluba. Od grada nismo tražili novac nego materijal, a mi smo sve odrađivali sami. Bilo je tu i pomoći u strojevima prilikom krčenja okoliša.

Odnedavno smo se s članstvom proširili i na Novsku i Okučane.

Na ovom području djeluju još dva moto kluba. Zašto je to tako, odnosno zašto bikeri ne djeluju kroz jedan klub?

SENAD: Razlog je što je različita struktura članstva. U našem klubu su uglavnom relativno mladi ljudi i to je nekako baza našeg članstva i takvi nam se članovi priključuju, iako moram napomenuti da smo mnogi od nas oženjeni, imamo i djecu pa često i cijele obitelji sudjeluju u moto druženjima. Jedan od klubova s našeg područja okuplja uglavnom stariju, braniteljsku populaciju, članove od kojih su mnogi u mirovini.

MARIO: Ali smo svi međusobno u prijateljskim odnosima, imamo odličnu suradnju i nema nikakvih jazova među nama. Surađujemo i s Moto klubom Pakrac – Lipik koji se bave crossingom.

Koliko godina ste bikeri i jeste li bili članovi nekih prijašnjih klubova?

MARIO: Od svoje 10. godine vozim motor, dakle mogu reći da sam biker već 30 godina.

SENAD: I ja vozim od 10. godine, a sad imam 34.

MARIO: Bilo smo aktivni članovi u nekadašnjem moto klubu „Kraljevi Bijele Stijene“, ali je došlo do određenog razdora i nas 14 članova je odlučilo istupiti iz kluba i odmah smo počeli razgovarati o osnivanju novog.  

Može li se reći da je ovo skup hobi?

SENAD: Svaki hobi je skup i zahtjevan, pa tako i naš. Najskuplji je start odnosno kupovina motocikla i osnovne prateće opreme motocikl i vozača. Puno je tu i ostalih davanja kao što su registracija, servis, gorivo…

Koliko prosječno košta jedan motocikl?

MARIO: Raspon cijene za motocikl srednje klase je između 4 i 7 tisuća eura. To je prosjek i kod nas.

Koliko košta najskuplji motocikl u vašem klubu?

MARIO: Najskuplji je BMW koji košta 14 tisuća eura.

Uglavnom zahvaljujući hollywoodskim filmovima reputacija bikera je da su to grubi i opasni razbijači s kojima nema zafrkancije. U stvarnosti vi se doimate bitno drugačije?

 

Nismo „okrutni razbijači“ nego smo otvoreni prema svima

MARIO: Je, istina je da smo mi bitno drugačija od onoga kako nas se prikazuje u filmovima. Mi u stvari jako puno sudjelujemo u radu zajednice i društva u kojem živimo, mi se sve više približavamo mladima, posebno djeci, bavimo se humanitarnim radom s ciljem da pomognemo onima koji su potrebi i na taj način pridonosimo poboljšanju kvalitete života u sredini u kojoj živimo. Mi želimo biti na usluzi svima i želimo da nam ljudi ne doživljavaju kao zatvorenu zajednicu, kao neku sektu, nego kao društvo normalnih ljudi koji su otvoreni za sve. Vjerujem da se baš zbog te otvorenosti, među ljudima ipak mijenja ta percepcija i više nas ne doživljavaju kao okrutne nasilnike na rubu zakona.

SENAD: Mi smo praktički druga obitelj za koju dišemo. Naravno, svi prvenstveno vodimo brigu o svojoj osnovnoj obitelji, o svom poslu koji nam osigurava egzistenciju, ali ovo je nešto što nas ispunjava, što volimo i za što živimo. Zato svi jedva čekamo vikend da se vidimo. Obavezno se nalazimo u klubu već u petak popodne, nekad čak i preko tjedna jer ima puno posla oko uređenja prostorija, česte su radne akcije i jako puno truda, rada i vremena smo uložili da bi nam klupske prostorije izgledale ovako reprezentativno.

Primjerice danas (subota 23.3. op.a.) prijatelji iz Daruvara imaju proljetni party pa ćemo se odvesti do njih, a sutra ćemo u Novsku na roštilj na jezeru, na obiteljsko druženje.

MARIO: Također mi bikeri smo različitih zanimanja, obrazovanja, imovinskog ili društvenog statusa. Ali kada smo u klubu, tih razlika nema, svi smo isti. Kod nas isti status ima čovjek koji je završio 8 razreda osnovne škole i dekan jednog fakulteta.

SENAD: Koliko je raširena i korisna mreža bikera potvrđuje i podatak da su brojevi naših članova na internetskoj stranici „Bikerhelpcall“. Ona služi da nas, u slučaju da se nekome na ovom području pokvari vozilo ili treba bilo kakav oblik pomoći, slobodno može nazvati u bilo koje doba dana ili noći. Lani sam imao slučaj da me nazvao čovjek iz Osijeka koji se vraćao s mora s malom djecom i pokvario mu se automobil. Nazvao me i pomogao sam mu oko servisa i oko brige za obitelji dok je auto bio na popravku, a na kraju se ispostavilo da je on predsjednik jednog moto kluba u Osijeku.

Više puta smo spomenuli moto druženja i moto partye. Uz njih neizostavno ide i alkohol, a alkohol i motocikli su katastrofalna kombinacija. Možete li se vi kao klub boriti protiv toga i na koji način?

 

Tko na moto druženjima popije – ostaje prespavati!  

MARIO: To je istina i mi se protiv toga borimo na razne načine. Najvažnije je pravilo da klubovi koji organiziraju moto druženja, za goste osiguravaju i prostor gdje mogu prespavati. Mi svi na svojim motociklima imao i opremu za prespavati, to je vreća za spavanje, podmetač, šator. Ne želimo raditi razliku ili poticati pravljenje razlike između nas u klubovima i slobodnih bikera, ali vrlo često se dogodi da upravo neki pojedinci mangupi naprave neku glupost i incident i tako nanesu ukupnu štetu imidžu svih bikera. Zato naše članove od samih početaka, od onog stažiranja, učimo odgovornosti prema klubu i ostalim članovima kluba jer takvi incidenti štete svima.

SENAD: Slobodno se može reći da mi kao klub zabranjujemo da itko vozi pod utjecajem alkohola i za takve slučajeve postoji i odgovornost. Imali smo jedan slučaj gdje smo jednom našem članu radi takvog neprimjerenog ponašanja skinuli hijerarhijske boje iako se nije dogodilo ništa strašno, niti je on izazvao nikakav incident. Stvar je kod nas jednostavna - tko na moto druženju popije, ostaje i prespavati.

Od kud ime Iohannites?

SENAD: Ionnahites je latinski naziv za Ivanovce, templarski viteški red koji je na ovom području djelovalo u 16. stoljeću. To nam se činilo zgodnom poveznicom, a posebno naš logo u kojem dominira bijeli križ koji je bilo logo Iohannitesa koji su bili medicinari.

MARIO: Templari su imali utvrdu u Pakracu, a zanimljiva poveznica je što su Iohannitesi imali utvrdu ovdje u Kukunjevcu, kod današnje željezničke stanice. Malo je problem što se tiče naziva jer je malo teži za izgovoriti, ali je već poznat na hrvatskoj moto sceni. Kao klub smo ponosni jer imamo i svoju himnu koju je napisao i uglazbio naš podupirući član Zdravko Gvozdanović.

Vaša poruka za kraj ovog intervjua.

SENAD: Mladi vozači često kupuju jake motore čije snage nisu ni svjesni. Pametnije bi bilo da idu polako i da se od početka uče nekom redu i pravilima ponašanja na motociklu. Prije svega – bez divljanja jer s toplim vremenom postaje i sve veća gužva na cesti. Zato neka uspore i neka se nauče uživati.

MARIO: Mi i ovom prilikom pozivamo mlade dečke da nam se priključe, svaki petak smo u prostorijama kluba od popodnevnih sati. Dođite da porazgovaramo, podružimo se, mi smo vrlo otvorena zajednica, svi su dobrodošli i vjerujem da ih možemo poučiti prije svega sigurnosti na cesti. A sigurnost je svima nama na prvom mjestu. Zato poruka mladim vozačima i svima koji previše vole brzinu bih poručio -  usporite i uživajte.