Lipik banner
banner sezame okoliš
Medianno
MARKO KOSANOVIĆ, PROIZVOĐAČ SUVENIRA IZ LIPIKA

Još uvijek dvojim, ali na pragu sam da se potpuno posvetim obrtu

03.11.2019. 13:22 | 1625 pregleda | Intervju

Marko Kosanović je 29-godišnji Lipičanin koji se zajedno s ocem Nikolom koji je u mirovini, već nekoliko godina bavi proizvodnjom suvenira od stakla i drveta. Iako registrirani kao kućna radinost, tvrdi da je posla sve više pa smo s Markom, koji već godinama radi u osiguravajućoj kući, razgovarali o budućim planovima vezanima uz ovaj posao, ali i o mogućnostima širenja te ozbiljnijeg bavljenja ovim zanimljivim poslom. Ne krije da mu je sve privlačnija ideja da otvori obrt i potpuno se posveti izdradi suvenira.

Piše:
Sezame.pr

Koji su trenutno proizvodi u vašem asortimanu?

Trenutno radimo suvenire u drvetu i staklu. Radimo pjeskarenje i gravuru na staklo te pirografiju na drvo. Među prouzvodima su uglavnom razne boce, stalci, čaše, kutije, imamo razne setove vinskih čaša, rakijskih čaša, krigli, šalica i drvene stalke.

 

Imate li za te proizvode dovoljno tržišta na ovom području?

Kada bi se ograničio samo na područje Lipika i Pakraca, definitivno ne jer fali ljudi, znači fali i tržište. Kad razmišljam o razvoju posla navažnije je proširiti se,  idealno bi bilo proširiti se negdje na more ili u neki veći grad. To bi već bilo dovoljno da se ovim poslom počnem baviti ozbiljnije. 

Za sada sam se uspio proširiti u Novu Gradišku, surađujem s jednom tvrtkom u Garešnici, ali to je još sve premalo. 

Najviše radim na području Lipika, prije svih s Gradom Lipikom, dobru suradnju imam i s Toplicama Lipik, Ergelom, a imam izložbeni ormarić u Domu hrvatskih veterana u Lipiku pa njihovi posjetitelji nazovu, interesiraju se, kupe neki od suvenira. Zahvaljujući jednom takvom kontaktu i njegovoj preporuci, uspio sam nešto odraditi s braniteljima na području Zagreba. 

 

Proizvodnja suvenira vam je trenutno registrirana kao kućna radinost. Razmišljate li o preregistriranju u obrt i pokretanju ozbiljnog poslovanja?

Iskreno, razmišljam o tome sve više i intenzivnije, ali isto tako moram priznati da me pomalo strah što vjerujem da je i razumljivo. Već skoro 9 godina radim posao na kojem imam „sigurna“ primanja, a ovo bi bila jedna avantura u neizvjesno pa je oprez normalan. Ovaj oblik registracije me ograničava jer ne mogu konkurirati za razna sredstva, mjere sufinanciranja i poticanja zapošljavanja, ali s druge strane imam znatno manja davanja. 

Ipak privlačna mi je ta misao da otvorim obrt i bavim se samo ovim poslom jer bih kroz mjere samozapošljavanja mogao uložiti u nabavku novih strojeva što bi dodatno povećalo proizvodnju. Ti strojevi su dosta skupi i realna je mogućnost da ih nabavim kroz te mjere. 

Naravno, kada bih se bavio samo time, imao bih puno više vremena raditi taj posao pa bi i proizvodnja bila i veća, više bih se posvetio pronalaženju novih klijenata, tvrtki. U tom slučaju bih vjerojatno i proširio asortiman proizvoda. 

 

Privlači me pomisao da radim za sebe

Ono što me najviše privlači je činjenica da volim to raditi, taj precizan rad koji traži strpljenje jako me opušta, tu nema stresa. Još kad čovjek pomisli da bi radio samo za sebe i bio svoj gazda. Mislim da kada čovjek radi za sebe onda i radi s puno većom efikasnošću nego kada radi kod nekoga gdje često odrađuje posao. 

Veliko tržište su i društvene mreže, Facebook i internet prodaja i tu također ima dosta prostora. Iako znam i svjestan sam da će posla uvijek biti i ne bojim se toga, ipak, treba odvažnosti da čovjek napravi takav jedan veliki korak u životu koji nije nimalo lagan. 

 

Kada ste počeli s proizvodnjom suvenira?

Počeli smo 2015. godine kada smo kupili malu pjeskarilicu i počeli lagano, iz hobija raditi na staklu. S vremenom se to širilo, a i mi smo stano ulagali u novu opremu, kupovali strojeve, gravirku, kompresore tako da smo danas solidno opremljeni. Jako je važno stalno pratiti trendove i biti u tijeku, kako sa strojevima, ali još važnije sa znanjem i s novim proizvodima koji se traže na tržištu. Primjer su šabloni izrezani od ploča od prešane piljevine, koji su postali hit i vrlo su traženi među ljudima. 

 

Gdje nabavljate sirovinu?

Staklo najvećim dijelom nabavljam u „Bumbaru“ u Zagrebu jer imaju naveći izbor, a drvo nabavljam na razne načine, lokalno od poznanika, a i sam odem u šumu, kupim trupac, srežem ga i odvezem na sušenje pa s time radim.

 

Koliko su ljudi zaniteresirani za nabavku suvenira i ima li sve više potražnje za njima?

 

Kod ljudi sve veći interes za suvenirima

Mogu reći da iz godine u godinu imam sve više posla, a sve je više onih koji se vraćaju nakon što sam im napravio proizvod, pa naručuju još. Vjerujem da je to potvrda da radim kvalitetno, a naravno da je važna i ta usmena predaja koja je isto tako odličan marketing. Čak mogu reći da su većina naših korisnika upravo ljudi zadovoljni našom uslugom, koji nam se vraćaju.

 

Imate li kakav specifičan, orginalan suvenir?

Baš i ne jer su to većinom suveniri koji već postoje. Ipak, svaki naš suvenir, svaka čaša ili boca su u stvari unikatan proizvod jer se svaka radi i uređuje ručno, s puno pažnje i truda. Sami osmišljavamo i crtamo šablone pa ni jedna boca, ni jedna čaša nije jednaka, sve je to ručni rad. 

Što se tiče motiva, u Lipiku imamo puno motiva konja što je razumljivo pa možemo reći da bi t0 trenutno možda bio naš autohtoni proizvod. 

 

A koji suveniri najviše „idu“?

Najviše idu rakijski i vinski stalci. To su setovi u kojima je boca i 6 čašica, čaša, ili čokančića. Pjeskarimo motive po želji i u 90% slučajeva na stalak se piše poruka. Ljudi to uzimaju masovno, za sve prigode, od svatova, rođendana, godišnjica jer se pokazalo da vole te personalizirane poruke koje su rađene baš prema njhovim željama i zahtjevima.

 

Koji je raspon cijena?

Raspon cijena je od 50 kuna, koliko košta obična pjeskarena boca, pa do spomenutih stalaka čija cijena se kreće od 200 do 250 kuna. Imamo i novitet, komplet koji sadrži i vinski i rakijski stalak i on košta 400 kuna.

Moja prednost je i što sam trenutno po cijeni vrlo konkurentan na tržištu. Često sam u Rijeci i gledam cijene po kojima se kod njih prodaju takvi proizvodi. Te cijene su tri do četiri puta veće nego naše tako da vjerujem da bi sa svojom cijenom uspio pronaći svoje mjesto i na tom tržištu. 

A mogu biti konkurentan i zato što stalno ulažem u educiranje i u nova znanja. Tako sam se osposobio da sve praktički radim sam, pripremu, etikete, izradu naljepnice, izrezivanje. Zahvaljujući tome nemam troškova plaćanja nekom drugom za određene usluge što je česta praksa u ovom poslu.

 

Imate li konkurenciju na ovom području?

Za ovaj dio koji ja radim na području Lipika i Pakraca nemam. Ima nekoliko obrta i usluga pjeskarenja na staklu u Novskoj, a bio je jedan u Garešnici koji je u mirovini. 

 

Obzirom na svoj redovni posao, koliko je proizvodnja suvenira zahtjevna? Stignete li sve?

 

Izrada suvenira je zahtjevan i dugotrajan posao

Jako je zahtjevno i sama izrada suvenira jako dugo traje jer je to, da kažem piljkav i precizan posao. Puno je tu rada s pincetom, na vrlo sitnim detaljima. Ali svi smo uključeni u to. Uz tatu Nikolu, pomaže i supruga Matea, dok su kćerkice Klara i Hana još premale. 

Uz sve to, imamo i stoku, za svoje potrebe bavimo se i poljoprivredom, a i u voćnjaku imamo 250 stabala kruške, nešto šljiva i oraha. Sve to traži svoje vrijeme za košenje, održavanje, uređenje i kad se sve zbroji, bude to dosta naporno.