PUKE banner
PUKE banner
Medianno
DAVOR PEČANIĆ, GLAZBENIK IZ LIPIKA

Bit će opet pjesme, plesa, druženja i veselja

03.04.2021. 13:26 | 1302 pregleda | Intervju

Prošlo je godinu dana od kako je naše živote i našu svakodnevicu iz temelja poremetila i promijenila korona kriza. Tako su mnogi do jučer najnormalniji segmenti našeg života naprosto stali. Vrijedi to i za glazbu i glazbenike koji umjesto svatova, obiteljskih fešta, rođendana, krstitki i raznih drugih prigoda, danas sviraju uglavnom u svoja 4 zida ili u najboljem slučaju za članove svoje najuže obitelji.

Na svojoj koži je ovu korona krizu osjetio i 31-godišnji Davor Pečanić, glazbenik iz Lipika s kojim smo porazgovarali kako bi saznali kako je ova epidemiološka kriza utjecala na njegov glazbeni posao, ali i život općenito.

Piše:
Sezame.pr

 

 

 

Kakva je situacija bila po pitanju svirki prije korone, a kakva je sada?

Normalno da je ovih godinu dana za nas koji sviramo bila u smislu svirki i financija jako nepovoljna i loša. Prema mojoj procjeni ranijih sam godina prosječno imao između 120 i 150 svirki godišnje. To znači svirka svaki petak i subota sigurno i još ponekad i preko tjedna.

Lani smo imali planirano sviranje za 40-ak svadbi, a odsvirali smo ih samo 11 i to u ljetnoj sezoni kada je situacija s epidemijom bila dobra pa su i mjere bile blaže. Otkazane su praktički i sve ostale svirke.

 

U financijskom smislu, možeš li procijeniti koliki je lanjski gubitak, odnosno koliko si zbog otkazivanja propustio zaraditi na svirkama?

Kada sve zbrojim i oduzmem moja procjena je da je to preko 100 tisuća kuna manje nego da je sve bilo normalno. Ako gledam cijeli bend, taj iznos se penje i do 100 tisuća eura.

Baš taj financijski dio je najlošija strana ove krize, ali nije to smak svijeta jer sam siguran da će opet biti i posla i svirki i novaca. Bitno je dobro zdravlje i da smo živi.

 

Što si u glazbenom smislu radio u vrijeme korone?

Kada su bile stroge mjere praktički nisam ni svirao ili sam svirao za sebe, u svoja četiri zida. Lani sam za vrijeme prvog zatvaranja u Lipiku realizirao puštanje pjesme „Moja domovina“, što su radili ljudi diljem Hrvatske. Svaki dan u 20 sati sam pustio tu pjesmu s balkona na razglasu, a onda sam nakon par dana uz tu pjesmu, znao i odsvirati još nekoliko. Mislim da su to ljudi dosta dobro prihvatili.

Od kako su nedavno malo popustile mjere dogodi se tu i tamo poneka svirka za manje društvo i obitelj, čisto da se ostane u formi, ali i da malo osjetim tu atmosferu koja mi najviše fali.

Ali moram reći da je meni ova glazbena pauza zbog korone donijela i nešto dobro.

 

Više vremena za Gretu i Jelenu

Supruga Jelena i ja smo 2. srpnja prošle godine dobili kćerku Gretu i sretan sam što sam imao jako puno slobodnog vremena koje sam provodio upravo s kćerkom i suprugom. Naravno, da je bilo svirki to ne bi mogao jer bi bio odsutan, posebno vikendima. Smatram da je jako važno biti uz svoje dijete i gledati ga kako raste i zato vjerujem da se sve ovo s korona krizom jednostavno moralo dogoditi. Zbog cijele te situacije nismo bili u prilici onako kako treba proslaviti rođenje kćerke pa je sada plan da je, ako sve bude u redu, za njezin prvi rođendan i krstimo i napravimo veliku obiteljsku feštu jer, Bogu hvala, imamo stvarno puno rodbine i prijatelja.

 

Kakvi su glazbeni planovi?

Moj plan je jednostavan - nastaviti svirati s bendom čim se za to steknu uvjeti. U kontaktu sam s bendom i jedva čekamo da ponovno krenemo svirati.

Ja sam uvijek i u svemu optimist pa tako i po pitanju ove bolesti koja jednom mora prestati, nadam se što prije. Vjerujem isto tako da ćemo se tada i mi svi skupa vratiti nekim starim navikama, a s obzirom da smo društvena bića sigurno je da će ljudi biti željni zabave, žive glazbe, plesa, druženja. Osim toga imamo ugovorenih i zakaparenih oko 40 svadbi koje su morale biti odgođene zbog epidemiološke situacije tako da vjerujem da će većina njih biti i organizirana kada epidemiološke mjere to budu dozvoljavale.

 

Od kada se baviš glazbom?

Službeno sviram od svoje 17 godine, znači punih 14 godina. U obitelji su koliko znam svirala oba djeda, onda je glazba preskočila jedno koljeno jer ni tata ni stric nisu vezani uz glazbu, ali se ponovno nastavilo preko mene i preko bratića Filipa koji je isto tako svirao.

 

Prije korone u „Plavoj laguni“

Jako dugo sam svirao sam, ali bilo je i raznih drugih kombinacija, dueta, svirao sam i u dva benda, ali bez živog bubnja, nego s aranžeristima. Posljednje dvije godine prije korone sam svirao u bendu „Plava laguna“. To je bend koji postoji 27 godina, u njemu sviraju uglavnom dečki s područja Daruvara, Končanice i Velikih Zdenaca i u bendu nas je bilo 7.

Glazbom se bavim uz redovan posao jer već četvrtu godinu radim u Osnovnoj školi Lipik na održavanju.

 

Sjećaš li se gdje ti je bila prva gaža i možeš li pobrojati što i gdje si sve svirao ?

Koliko se sjećam bio je to neki privatni rođendan prijatelja, tada suigrača u NK Lipik gdje sam kao klinac igrao. Netko je imao rođendan, dečki su čuli da sviram pa su me pozvali i tako je to u stvari krenulo, prvi moji glazbeni nastupi bili su pred suigračima.

Teško je pobrojati gdje sam sve svirao i u kojim prigodama. Najčešće sam svirao svatove, ali i razne druge obiteljske prigode kao što su pričesti, krizme, rođendani, svirao sam i razne maturalne, ali i ostale zabave. Posebno je veselo znalo biti na maskenbalima i na svirkama u povodu rođenja djeteta. Stvarno sam svirao sve i svašta i svugdje, naravno najviše ovdje lokalno, u Lipiku i Pakracu pa preko Daruvara, Kutine, Novske... Dosta sam svirao i po Zagrebu. Svirao sam i na moru, na otoku Šolti na ljetnoj terasi.

 

Koji ti je glavni instrument i imaš li glazbenu naobrazbu?

Završio sam šest razreda Osnovne glazbene škole u Pakracu, instrument harmonika i dok sam išao u glazbenu, harmonika mi je bila glavni instrument. Danas su mi glavni instrument klavijature, znam još svirati bubnjeve, a koristim se i gitarom.

 

Koje su svirke bile najbolje plaćene i koliko si najviše zaradio u jednoj noći?

 

Više od 1.000 eura za noć!

Uvijek su jako dobro plaćene bile svadbe, ali naviše sam zaradio na jednoj privatnoj fešti u povodu rođenja djeteta. Koliko se sjećam zaradio sam više od 1.000 eura jer na tim feštama za rođenje djeteta ljudi su najdarežljiviji i najviše kite muziku jer je i prigoda stvarno posebna. Tada ljudi ne pitaju koliko košta?!

 

Je li bilo opasnih situacija i kako si izlazio na kraj s ljudima kada popiju. Budu li neugodni?

Bilo je dosta opasnih situacija, a jednom smo svirali u prostoru gdje se čak potezalo i oružje. Ne na nas koji smo svirali, ali se vadilo oružje pa je bilo dosta nelagodno. A što se tiče ljudi, istina je da je velika većina jako neugodna kada popije. Ali u ovom poslu ti moraš biti puno više od muzičara i zabavljača. Moraš biti stabilan, imati takta i strpljenja s ljudima, moraš čak na neki način biti i psiholog jer ne smiješ si dozvoliti da te netko svojim provokacijama uznemiri i izbaci iz takta. Uglavnom sam uvijek bio i ostao svjestan da su ljudi jednostavno popili pa im na kraju ni ne zamjeriš toliko.

 

Imaš li neku svirku koja ti je posebno draga ili koja ti se zbog nečega posebno urezala u pamćenje?

Teško mi je izdvojiti bilo koju svirku. Bilo je puno svirki gdje je ekipa jednostavno spremna na zabavu, pjesmu, ples i u takvom ambijentu najmanji je problem stvoriti dobru atmosferu i štimung. U takvom društvu super je što god da odsviraš. A opet bilo je i takvih svirki gdje, koliko god da se trudiš i animiraš ljude, jednostavno ne ide, nema atmosfere. Ali opet ponavljam, velika, velika većina su one super dobre i zabavne svirke.

 

Kakvo je stanje po pitanju opreme i koliko si u nju uložio?

Stalno sam ulagao u opremu, u instrumente, tehniku, tako da mogu reći da sam sasvim solidno opremljen, a vrijednost opreme koju imam je blizu pola milijuna kuna. Naravno, kada bih to sad išao prodavati, teško da bih dobio i polovinu tog iznosa.

 

Imaš li autorskih pjesama?

 

Autorske pjesme još „u ladici“

Službeno nemam, ali imam neke pjesme, neke tekstove i glazbu koje su još uvijek „u ladici“. Vidjet ću tek s bendom hoćemo li ih i na koji način možda pokušati oživjeti.

 

I na kraju tvoja poruka čitateljima?

Želim svima prije svega dobrog zdravlja, da bez gubitaka, stresova i problema svi skupa prebrodimo ovaj težak period. Želim vam da budete čvrsti, da zadržite  pozitivan i optimističan stav jer i ovo zlo će proći. A onda ćemo ponovno svirati, pjevati i plesati, veseliti i družiti se. Stvarno se tome veselim i stvarno to jedva čekam!