Stećci u Šeovici

U udžbeniku zavičajne povijesti („Pakrački kraj u srednjem vijeku“), čiji je autor profesor povijesti Stjepan Benković, nalazi se podatak kako na nadgrobnom spomeniku, koji se nalazi u Šeovici, bosančicom iliti bosanskom ćirilicom piše da ovdje počiva starac Radmio. Na vrhu spomenika može se vidjeti uklesan križ krstjana, a uz ovaj stećak, na groblju u Šeovici nalazi se još jedan manji. Profesor Benković navodi kako su stećci iz Šeovice dokaz da je na ovom prostoru obitavala zajednica krstjana, a ovo je jedini spomenik na području Slavonije koji je pisan bosančicom.

Naime, potkraj 13. stoljeća na području srednjovjekovne bosanske države pojavljuje se Crkva bosanska, čiji se pripadnici nazivaju krstjanima. Na čelu Crkve bosanske bio je biskup – djed, a članovi crkvene hijerarhije bili su – gost (više) i starac (niže), iz čega proizlazi kako je starac Radmio, kojem je posvećen nadgrobni spomenik u Šeovici, bio pripadnik hijerarhijske strukture Crkve bosanske.

Katolička crkva nikad nije priznavala krstjane te ih je optuživala za herezu, a nakon što je osmanlijski sultan Mehmed II. Osvajač pokorio Bosnu (1463. g.) te Hercegovinu (1482. g.), dio krstjana je pobjegao te se doselio i na područje Slavonije. Od tuda vjerojatno sežu i nadgrobni spomenici iz Šeovice.

Izvor: enciklopedija.hr