Običaj spravljanja piva (I. dio)
Piše:
Siniša Njegovan Starek
"Tekući običaj"
Život ljudi isprepleten je raznim običajima. Običaji su pratili život čovjeka tijekom cijele godine, od kolijevke pa do groba. Običaji su različitog podrijetla, no u ovom tekstu neće biti rasprave o podrijetlu običaja već govora o običaju koji su sobom donijeli doseljeni Česi u Hrvatsku i Slavoniju, odnosno doseljeni Česi u Prekopakru, Pakrac, Poljanu, Antunovac, Filipovac i Badljevinu, odnosno u naselja na pakračkom i lipičkom području, u koji su Česi doselili u većem broju. Bit će to kazivanje o jednom običaju koji nije bio poznat kod domicilnog stanovništva u Prekopakri, Pakracu, Poljani, Antunovcu i Badljevini, odnosno kod hrvatskog stanovništva koje je naseljavalo navedena naselja.
O ovoj temi napisano je tek nešto malo tekstova, na koje se neću pozivati (nešto sam i sam napisao u knjizi Česi u Pakracu, Prekopakri i Lipiku te u Zborniku povijesnog društva Pakrac - Lipik), već u ovom tekstu prikazujem svoja sjećanja od prije 65 - 70 godina, a uključit ću kazivanja bake Pauline Stárek r. Klačmer, djeda Dragutina (Karel), bakine sestre Fanike Klačmer, Josefa Klačmera, Karela Řehaka i Ladislava Stáreka. Uobičajeno bi bilo da se počinje nekim kronološkim redom iznošenja teme o donesenim običajima Čeha iz stare im domovine, ali u ovom tekstu taj ću uobičajeni red mimoići, i temu odmah započeti "tekućim običajima", odnosno kazivanjima o spravljanju (kuhanju) piva, koje je kao "piće bogova" itekako utjecalo na obične ljude, njihova ponašanja pa samim time i na stvaranje i održavanje svih drugih običaja.
Djelotvoran okus koji se pamti
Na pakračko se područje iz Češke i Moravske tijekom 19. i 20. stoljeća doselilo oko 2500 Čeha , Nijemaca i Židova.
Godine 1900. u mjestima tadašnjeg kotara Pakrac bilo je: Pak. Poljana 502 Čeha, Antunovac 90, Gaj 63, Badljevina 125, Kukunjevac 182, Pakrac 254 i Prekopakra 328 Čeha.
U ta ista mjesta doselili su iz Češke i Moravske Nijemci i Židovi, ali nažalost za njih nemam točne brojčane podatke za 1900. godinu.
Doduše i u druga naselja tadašnjeg kotara Pakrac naselili su se Česi, Nijemci i Židovi, ali u manjem broju (tek nekoliko obitelji), tako da za ta naselja nisam tražio podatke za temu o kojoj će biti riječi u daljnjem tekstu.
U prethodno spomenutim naseljima svi navedeni doseljenici služili su se češkim jezikom (dakako Nijemci i Židovi i svojim materinjim jezicima), ali većinu običaja zajedno su održavali, odnosno poštivali su približno iste običaje kaje su donijeli iz Češke i Moravske. Dakako, to se odnosi na običaje koji nisu vjerski obilježeni već su to običaji poganskog nasljeđa ili preuzeti od drugih naroda.
Jedan od takovih običaja je bio i običaj kuhanja piva u domaćoj (kućnoj) izvedbi. Kuhanje piva, običaj kojega su donijeli iz svoje stare domovine, Česi su nastavili održavati i u novom okruženju. To i nije bilo tako teško budući da je naviku (recepte) prenijela velika većina doseljenika, uglavnom starije žene.
Spravljane ili kuhanje piva na području Češke poznato je još iz vremena Kelta (Boji). Sami Česi počinju spravljati pivo već u 11. stoljeću u samostanskim objektima. Ubrzo se proizvodnja širi iz samostanskih zidina u gradska naselja i u gotovo svako selo na području tadašnjeg češkog kraljevstva.
Od polovine 14. stoljeća car Karlo IV. podržava spravljanje piva, a njegovi potomci daju ime trima pivnicama u Pragu. Za vladavine cara Karla IV. češko pivo smatralo se najboljim u Europi.
No kako mi nije namjera pisati o povijesti proizvodnje piva u Češkoj, samo ću ilustracije radi spomenuti jednu anegdotu, vezanu za poznatog češkog književnika Jindřich Šimon Baara, Chodskog barda. Anegdota je s područja Srednje Češke, oblast Klobuky .
U oblasti Klobuky bio je 10 godina župnikom Jindřich Šimon Baar, a izdavao je ondje Župni vjesnik za naselja Klobuky, Vransko i Hořešovice. U njemu je napisao:
ʺJe - li pravda, že kde se pivo vaří, tam se dobře daří - pak je naš kraj učinĕnym rájem, neboť nebylo v celém okolí vesničky, aby tam nebyl pivovárek a v nĕm sládek.ʺ
Moj slobodan prijevod ovog citata (radi rimovanja glavne poruke) bio bi: "Ako je istina, gdje se kuha pivo, tamo je veselo i živo – onda je naš kraj pravi raj, jer nije bilo u cijeloj okolini sela, a da tamo nije bila pivovara a u njoj pivara. "
"Gdje se pije pivo tamo je veselo i živo" – Tekst pivske karikature broj 54., koju u ruci drži autor karikature S. Nj. Stárek
Vjerojatno su se te lijepe uzrečice držale i mudre Čehinje i prenijele su saznanja svojih starijih i u novu sredinu, te su u mjestima i selima u koja su doselile počele kuhati pivo. U novoj sredini sirovine za kuhanje piva nije bilo u izobilju. Naime, u to se vrijeme (19. stoljeće) u Slavoniji nije sijao pivski ječam, a da se o hmelju i ne govori.
Za te sirovine pobrinuli su se muškarci koji su iz Češke i Moravske ponijeli sjeme pivskog ječma, dok hmelj nije bilo tako teško naručiti iz Češke.
Doduše, prema kazivanju Nevenke Molnar rođ. Horaček (1944.), Česi iz Pakračke Poljane su brali divlji hmelj oko vodotoka rijeke Pakre i taj hmelj upotrebljavali kod kuhanja piva. Gospođa Molnar se sjeća kako je, kao starija djevojčica, išla brati divlji hmelj s roditeljima u šumarke oko Poljane.
Divlji hmelj je uglavnom rastao oko manjih vodotoka penjući se svojim lozama po višem grmlju vrba, koje mu je služilo za oslonac. Dvodomna je biljka, razlikujemo muške i ženske stabljike. Muški i ženski cvjetovi hmelja cvatu na povišenim dijelovima biljke, tako da i nije bilo jednostavno izravno ubrati cvijet, već su berači odlamali manji dio loze hmelja i potom ubirali samo ženski cvijet koji je potreban za proizvodnju piva.
Šišarke (ženski cvjetovi) sakupljaju se krajem ljeta po lijepom i suhom vremenu i suše. Sadrže gorku tvar lupulin i male količine eteričnog ulja (0,2 – 0,5%). Eterično ulje se u pravilu ne proizvodi, njegova vrijednost nije značajna u odnosu na druge ekstrakte. Šišarke se koriste u proizvodnji piva kojoj daju aromu i gorčinu, a djeluju i kao konzervans. U fitoterapiji se koriste za nervozu, nesanicu i ostala stanja smirivanja živčanog sustava. No u tu svrhu koriste se kao (čaj) koji se ne pije lako jer je vrlo gorak. Kao gorka biljka potiče i apetit.
Dodatke kao što su anis, korijandar ili komorač Česi su ubrzo počeli uzgajati u svojim vrtovima. U to je vrijeme u Pakracu, Prekopakri, Poljani i ostalim selima bilo čiste izvorske i zdrave bunarske vode u izobilju, tako da je proizvodnja piva mogla početi. I počela je, i trajala sve tamo do konca pedesetih godina prošlog stoljeća.
Prema mojim saznanjima, pivo se na pakračkom i lipičkom području kuhalo u: Prekopakri, Filipovcu, Badljevini, Poljani, Antunovcu, Dobrovcu, Klisi, D. Čagliću, Batinjanima i Pakracu .
Na pakračkom i lipičkom području pivo se najviše kuhalo u Poljani i to radi činjenice što je tamo bilo najviše čeških doseljenika, te i zbog činjenice što su u Poljanu iz Češke uglavnom doselili seljaci, napredni poljoprivrednici. Upravo su seljaci najviše kuhali pivo koje im je trebalo kao piće prigodom blagovanja nakon napornih poljoprivrednih radova.
Prema svjedočenju Nevenke Molnar r. Horaček u Poljani su skoro sve češke obitelji kuhale pivo, i prema njenom svjedočenju navodim tek nekoliko obitelji jer bi spominjanje svih obitelji zauzelo podosta prostora. Pivo se u Poljani kuhalo kod obitelji: Horaček, Sadilek, Vodička, Konifka, Voraček, Molak, Vist, Borčicky, Bacilek, Zima, Lehotsky, Svatoni, Vacek, Vondraček, Hudi, Barta, Doležal, Šafar, Černi, Salač …
Dakako da se u selima oko Daruvara pivo kuhalo kod većeg broja čeških obitelji, unatoč činjenici što je već 1840. g. počela s radom pivovara u Daruvaru. Pivo se kuhalo i na požeškom području i to u Bjeliševcu i Kaptolu.
Prema kazivanju Naninke Kalivodove iz godine 1995. u Kaptolu se nekada pivo kuhalo kod obitelji Klivoda, Toman, Sadilek, Nepechal, Tauš i Vazler.
Kada sam 1995. godine posjetio gospođu Naninku Klivodovu u Kaptolu pokazala mi je lijepu veliku prostoriju (5 x 7 m), u kojoj je sušila obješeno ljekovito bilje povezano u manje i veće snopove ili lijepo posloženo u velikim košarama. Bilo je tu preko pedeset vrsta ljekovitog i začinskog bilja, koje je ona skupljala po livadama i pašnjacima oko Kaptola. Posebno mi je pokazivala valerijanu, pelin i korijen srčanika, i objašnjavala kako ih stavlja u pivo radi stvaranja raznih okusa piva. Doduše, pivo nisam probao, jer su ga popili poslije žetve pšenice, ali sam zato probao nekoliko izvrsnih rakija i čajeva od raznih metvica i majčine dušice.
U Prekopakri se pivo nije kuhalo kod svih čeških obitelji, nego samo kod bogatijih obitelji, budući da nisu svi mogli sijati pivski ječam, niti su svi imali svoj izvor vode (bunar), a u Prekopakru su uglavnom doselili razni obrtnici, koji nisu imali zemljište za poljoprivredne prizvode.
Čak i nabava hmelja nije bila jednostavna (uglavnom su ga dobivali od članova svojih obitelji iz Češke) ili brali divlji hmelj na lokaciji Zidinica kod Matkovca. No, njega baš i nije bilo u dovoljnim količinama za sve berače, a i taj divlji hmelj nije bio tako izdašan kao uzgajani hmelj u Češkoj.
Jedan od značajnijih problema u kuhanju piva bio je i problem hladnih podruma za vrenje i dozrijevanje slada i mladog piva. Sam proces pravljenja piva je poprilično dugotrajan i zasigurno ga nisu mogli raditi oni koji su morali ići u nadnicu kako bi prehranili obitelj.
Koliko sam kao dječarac zapamtio, (a kasnije slušao od starijih) pivo su u Prekopakri kuhale starije žene (bake) iz slijedećih obitelji: Kláčmer, Salač, Stárek, Bárta, Matek, Řehak, Skálnik, Pitzek, Doležal, Rostočil, Vancl, Kubalek, Bergman, Pejša, Vacek, Živec, Bahník, Mareš, Křenek, Šimunek, Irout, Huška, Haaza i Pihir.
Najviše se pivo kuhalo kod obitelji Kubalek u Donjem kraju Prekopakre. Isti su posjedovali veću količinu zemlje, a bili su i vrlo napredni poljoprivrednici i njihovi prinosi po jutru zemlje bili su podosta veći nego kod ostalih seljaka. Za tako povećane prinose trebalo je i više radne snage, a samim time i više jela i piva za sve učesnike u većim poljoprivrednim radovima.
Pivo se uglavnom kuhalo za vlastite svakodnevne potrebe ali i za čašćenje rodbine i prijatelja koji bi došli u posjet za posvíceni ili druge blagdane.
Prigodom sjetve, žetve, branja kukuruza ili vađenja krumpira seljaci na polje nisu nosili i pili pivo, već se pila razblažena rakija i izvorska voda. Naime pivo pospješuje znojenje, a posebno ljeti prigodom povišenih temperatura. Seljaci su radije pili rakiju od 12 gradi, od koje se tijelo podosta manje znoji. Doduše, iskusniji poznavatelji rakije su govorili kako je ta rakija bolja za pranje nogu nego za piće po visokim ljetnim temperaturama.
Pivska karikatura br. 56 "Kada ga nemam u stvarnosti, neka je barem u prividu."
Poslije uspješno obavljenih glavnih poljoprivrednih poslova, kao što su: žetva, sušenje sjena, vršidba žita te branje kukuruza, veće seosko gazdinstvo čašćavalo je sve učesnike u tim radovima bogatom trpezom uz mnoštvo alkoholnog pića te posebno domaćeg piva.
Ponekad bi se pivom počastili i nadničari kod bogatijih seljaka, no to su bili izuzeci i ovisili su o dobroj volji bogatijih posjednika.
Pivska karikatura br. 55 "Gdje se pivo pjeni tamo se čovjek ulijeni."
Izuzetaka nije bilo na raznim zabavama koje su se redovito održavale svake subote ili nedjelje u gostionicama kod Karela Barte u Donjem kraju i Antonina Barte u Gornjem kraju Prekopakre, te Franje Hošeka u Gradskoj gostionici u Pakracu, gdje se pivo točilo u velikim količinama.
Nastavak slijedi
U Daruvaru, 15. 1. 2024. Siniša Njegovan Stárek
Brzaci i virovi Pakre (III. dio)
Brzaci i virovi Pakre (II. dio)
Brzaci i virovi s Pakre (I. dio)
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac